Svi slušate vijesti, gledate kroz prozor ... i, ako je moguće, ostajete doma.
E pa mi smo jučer krenuli popodne, oko pola 3, put Portoroža.
Bila je to jedna svirka zatvorenog tipa (zato i nije bila u najavama).
Prvi put smo uzeli pravu lađu za putovanje – naš Labud je ... stariji malo, pa i sporiji, pa ... podosta bučan. Mislili smo ... da malo uživamo u tihom i brzom kombiju kad je već autoput skoro pa do Portoroža.
I šta se desi? Već kod Novog Mesta vijavica mokrog snijega koji se lijepi na cestu.
I brzina dole.
No, kako je mlada nada rally-sporta ... tamo nekih godina ... bila za volanom ... vozili smo cca 110 – 120. Ne, ne, nisam bio ja za volanom. Teron je bio taj umjetnik. :-)
Samo ga se ništa nije smjelo puno pitati, a kamo li raditi ikakve nagle pokrete – napet ko struna svog gudala, „ablendao“ je svakom tko se našao na putu, a ispod sjedala se samo osjetilo kako kotači proklizavaju.
Sad, kako je to sam komentirao vozeći, ... nekako i nije za Blog, no ... riječi su bile jako slikovite. :-)
Nismo mi navikli kasniti, ali ni u najcrnjim slutnjama nismo mogli predpostaviti da bi bilo ovako. Od Novog Mesta do tamo, iza Postojne ... a to je već blizu ... tako.
Sam domjenak je bio izvrsno organiziran. Od smještaja do realnog time-plana samog domjenka.
Stvarno na nivou.
Naša domaćica Masha i Organizatori bili su non-stop u kontaktu sa nama, tako da je spoj svirke, nastupa plesne skupine „Caliente“ i zajedničke animacije bio ... reklo bi se ... „tečan i spontan“ makar je bio dogovoren. Slobodno mogu reći, primjer kako bi to uvijek trebalo biti.
I sve bi bilo OK, da, nakon takve uspješne večeri nismo dobili info kako je oko Postojne oko pola metra snijega, pa smo nazad morali preko Istre i Rijeke.
Znam da ih rijetko hvale, no zimska služba (barem kad smo mi prolazili u cca 3 – pola 4 u noći) je napravila svoj posao. Od iznad Rijeke do Karlovca – snijeg, snijeg, ... pa opet snijeg. No prošli smo - nismo se baš „drapali“, no ... a šta će, jadan čovjek, kad ima tešku nogu na gasu. :-)
A sad nešto ... što nas je razljutilo.
Kao i svaki bend koji svira „preko grane“, imamo svoj ATA-karnet.
Sve mi to uredno popunjavamo i dr. no, ...
Kad radite potvrde na granici, granični službenici vam kažu da stanete sastrane – to se sa hrvatske strane naplaćuje 30 Kn.
Hej, tih 15 – 20 min stajanja sastrane, da bi obavili carinske formalnosti, košta 30 Kn.
Tražili smo bilo kakvu logiku u tome, no ... nismo je našli.
Od sad nećemo ni govoriti na granici – možda će postaviti namet za svaku izgovorenu riječ ... koja nije u duhu „obavljanja carinskih formalnosti“.
Evo, kolege i ostali koji trebate ATA – spremite 30 Kn ... da bi obavili svoje dužnosti na granici.
Post je objavljen 20.03.2007. u 15:51 sati.