Marketing
Vrisak languste
(tekst slijedi, sad nemam vremena...20/03/07)
27.ožujka 2007.
Ne stižem napisati nešto strašno dugačko, nešto jako pametno pa ću prepisati ono što sam napisala na Ptičici (svratite na Ptičicu). Mladen me je potaknuo da konačno napišem barem ovih nekoliko riječi.
Mladene, prijatelju dragi, što je to duša, imam li ja dušu? Borba za opstanak jednostavno je vezana s nekim oblikom okrutnosti. Oduvijek je tako. Pa ipak (ili baš zato), svijet ide dalje, evolucijski procesi rade, civilizcija (još uvijek) ide naprijed. Kako - tako!!
Ovdje sam napisala:
Dragi moji, već sam jednom to napisla, ali da ponovim: tko želi uživati u rakovima i školjkama uvrstivši ih u svoj jelovnik, mora ih termički obraditi dok su još ŽIVI!! Vjerujte mi - ili tako ili nikako! Vrisak languste (u loncu kipuće vode) je legenda, mit. Znanstvenici danas tvrde da ovo biće ima toliko jednostvan živčani sustav da uopće ne može percipirati nešto kao bol kao ni biti svjestan nekakve patnje. Vrisak koji mnogi "čuju" zapravo je zvuk što nastaje kada ticala stružu jedno o drugo.
Tko je bar jednom jeo rakove zna da je besmisleno govoriti o krvoločnosti i okrutnosti. Ima mnogo više krvi u jednom piliću i daleko ga se krvoločnije ubije. A onda se rade fini pohanci!!
Kad naši dragi prijatelji vegani pišu:
"Da ogni piatto si levano
lunghi strazianti gemiti
urla di dolore senza fine
La morte nei piatti
Il dolore nel mio cuore
Finira" mai tutto questo orrore?
Dov'e" mai l'amore? " - malčice pretjeruju.
Tko je bar jednom jeo rakove zna da je besmisleno govoriti o krvoločnosti i okrutnosti. Ima mnogo više krvi u jednom piliću i daleko ga se krvoločnije ubije. A onda se rade fini pohanci!!
Kad naši dragi prijatelji vegani pišu:
"Da ogni piatto si levano
lunghi strazianti gemiti
urla di dolore senza fine
La morte nei piatti
Il dolore nel mio cuore
Finira" mai tutto questo orrore?
Dov'e" mai l'amore? " - malčice pretjeruju.
Post je objavljen 27.03.2007. u 13:10 sati.