Pogodila me ova vijest.
Krešo Blažević mi je baš bio simpatična faca. Nikad velika zvijezda, ali vječiti talenat.
Izgledao je kao iz onog filma o šmokljanima - pametni zbunjeni student koji želi popraviti svijet.
Popravio ga je najviše pjesmama sa grupom Animatori koji su se uvijek nekako držali po strani na domaćoj sceni te svako malo ispaljivali super hit.
Ne mogu reć da su mi Animatori u top 10, ali zasigurno spadaju u glazbu na kojoj sam odrastao.
Kasno je za prosinac i kasno je za srpanj,
Kasno je za dane što živjeli smo sretno,
Isti su mi sada svih dvanaest mjeseci,
Skoro ćemo mladost pričat svojoj djeci.
Sudbina je eto odlučila da će o njegovoj mladosti pričati njegove pjesme.
Post je objavljen 20.03.2007. u 13:12 sati.