Sunce izranja blaženo
Iz tvojih njedara.
Toplinu širiš dušom,
I plamenom strasti
Me bespoštedno zasipaš.
Oduvijek sam željela
Imati samo svoje ognjište,
Čija će vatra uvijek meni
Praviti društvo i obasjavati me.
Želim tu toplinu zauvijek osjećati
U sebi i svugdje oko sebe.
* * *
Sa srca otkidam bezglasne riječi,
Sve misli tišinom pozdravljam.
Zasjenjeno, čekaju neki izdanci,
Da im samo ti daš pravu formu.
Ogradi me oklopom tvoje ljubavi,
Savij me u svoj zagrljaj topli,
I čvrsto me privij, čvrsto stisni,
Pravom pripadanja samo tebi.
Obezglavljene, letjet će tuđe riječi,
A tko da ih i sluša, kad nisu vrijedne.
Ja sam čedo tvojih snova vječnih,
I izvor pitki, za tvoje usne žedne.