Njih tri rade u toj bilijarnici. Sve tri atraktivne, pametne dobre vrijedne...ma sve naj!
Kad sam počeo dolaziti na bilijar treća je konobarica bila bolesna pa sam se više zbližio sa prve dvije, dok sam sa trećom uvijek imao laganu distancu. Dapače, uvjeren sam da sam joj čak i pomalo išao na živce jer su moje želje uvijek bile precizne i ako bi fulala morala bi se vraćati da mi udovolji. Nije da sam picajzla pa da to radim iz čiste bahatosti, već, ako me npr. boli grlo jednostavno ne želim čekati da mi se otopi led u čaši vode već odmah zatražim vodu bez leda...
Uvijek sam bio pristojan i uvijek bih je sa smiješkom zamolio da učini točno ono što bih je zamolio. Par puta mi je udovoljila teška srca, sa uzdahom.
Preksinoć sam sjedio dva sata u blizini šanka i razgovarao sa dvije izuzetno ljupke mlade dame, konobaričine prijateljice. Bilo je zabavno i nadasve zanimljivo, a treća konobarica je sve vrijeme bila u blizini i sudjelovala u priči. U jednom trenutku sam shvatio da me više ne gleda sa distancom - gledala me sa smiješkom, pronicljivo, i mislila si je nešto svoje...
Sinoć sam u bilijarnicu banuo sav mokar od snijega i noseći dvije netom kupljene palačinke. Radila je opet ona i ponudio sam je jednom palačinkom. Odbila je pristojno.
"Ako se predomisliš, na ovoj sam adresi" rekao sam joj sa smiješkom i zamolio je šalicu mlijeka. "To mi najbolje paše sa palačinkama" - rekao sam joj. Iz nekog razloga činilo mi se da bi bilo lijepo da joj objasnim zašto želim mlijeko.
Bio sam na bilijaru skoro do fajrunta. Uživao sam u igri i odličnom irish caffeu koji mi je priredila. Inače ne volim njen irish, lose mi ga je radila, ali sad sam riskirao i isplatilo se. Ne samo da je irish bio predivan, već je čak nekoliko puta došla do našeg stola da gleda kako igramo.
Kad sam odlazio kući prišao sam joj da platim ceh. Dobio sam račun samo za irish. Bio sam zbunjen.
"Mislim da je ovo premalo..." rekao sam joj tiho.
"Nisam Vam otkucala mlijeko" reče ona, a tada je vrlo dražesno i skromno pogledala negdje u stranu, prema podu. Nisam mogao vjerovati i ta me je njena gesta oduševila toliko da me je u trenutku poput plime preplavila neka drhtava, neopisiva nježnost pa sam se sav prepustio sretnim emocijama. U navali silne razdraganosti primio sam nježno obje njene ruke, svoje sam dlanove okrenuo prema gore i jagodicama sam doticao vrhove njenih prstiju i podigao ih lagano, gotovo neprimjetno prema sebi, prema svojem srcu. Čitavo vrijeme sam gledao njeno lijepo lice, smiješeći se i čekajući je. A onda je ona podigla glavu, pogledi su nam se sreli i osmijesi su nam se razlili preko lica, prvo njen mali, pa moj malo veći, pa njen veći od moga - kao da se natječemo tko će se šire nasmijati!
Ta djevojka ima zbilja zamaman osmijeh!
Trenutak kasnije, na vrhuncu čarolije pritisnuo sam gumb za pauzu i krenuo kući.
Bio sam jako sretan...stvarno istinski sretan :-)
Vaš Ddadd :)
Post je objavljen 20.03.2007. u 12:23 sati.