ČITANJA
Kristova evanđeoska poruka u usporedbi s ostalim sv. Pismom izgleda kao blagi povjetarac, kao lahor ljubavi i tepanje ljudskom srcu koje jednako danas kao i nekad upija svaku Učiteljevu riječ. Gospodin je poznavao čovjeka u dušu. Znao je sve njegove uspone i padove. Sva njegova nadanja i stradanja. Stoga je i govorio tako čudesno da je narod bio zanesen njegovim naukom.
Pa ipak Isus je ponekad tako zahtjevan da nam se čini kako ga ili ne bi trebalo doslovno shvatiti ili je možda želio da njegovi slušatelji sve do dana današnjega žive s osjećajem koji se najbolje izražava pitanjem: Pa tko bi to mogao u potpunosti izvršiti?
Tako je i s današnjim evanđeljem. Ono što nikada nitko prije njega nije izrekao Isus to sasvim mirno i jasno govori svojim učenicima: ''Vama koji slušate velim: Ljubite svoje neprijatelje..'' Mi se možemo otimati, izmišljati razna opravdanja. Mi možemo govoriti kako se i kršćanin ima pravo braniti, sebe i svoju imovinu. Međutim, Isus mirno nastavlja: ''Onomu tko te udari po jednom obrazu, pruži i drugi, i onomu tko ti otima gornju haljinu, ne krati ni donje..'' Čitajući dalje vidimo da on to misli ozbiljno i da je svako naše otimanje uzaludno. Tu je jednostavno moje kršćanstvo na ispitu – ostaviti sve i otiči ili započeti rat sa samim sobom.
Sada je jasno da je puno lakše i postiti i moliti i obavljati razorazne pobožnosti ali ljubiti svoje neprijatelje…? Pa nije ni čudno da se taj zahtjev baš i ne spominje u molitvama koje smo mi ljudi sastavili.
Za takvu avanturu potrebno je ponajprije pobijediti neprijatelja koji je u nama – naše sebeljublje, naše frustracije, kako bismo ponovno zadobili svoju krsnu čistoću i slobodu djeteta Božjeg.
Na to nas poziva, ili još ljepše, nagovara sv. Pavao u Poslanici Korinćanima iz koje smo danas čitali. Pavao govori o dva čovjeka, o dva Adama. Po prvom zemaljskom ušao je u čovjeka grijeh, a po grijehu ropstvo, a kao posljedica i prvo bratoubojstvo. Po drugom ''Adamu'' – Kristu zadobili smo milost novog života po kojemu kršćanin postaje bogoliki stvor – Bogu sličan. Dok nas evanđelista Luka nagovara: ''Budite milosrdni kao što je Otac vaš milosrdan'', Matej će reči: ''Budite savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski.'' Sada postaje jasno da mi nikada ne ćemo postati apsolutno savršeni i apsolutno milosrdni kao što je Otac nebeski, jer bit je u tome da mi shvatimo kakav je naš Otac nebeski, jer on daje da sunce sije nad dobrima i zlima. Njemu je milosrđe daleko vrijednije od žrtava i paljenica (Hoš 4,2 ; 6,6). On je Otac milosrđa (2 Kor 1,3). On više cijeni milosrdnog Samarijanca od pobožnog Židova (Lk 10, 37). Zato će nam biti suđeno mjerom milosrđa koje smo iskazali prema bližnjemu (Mt 25, 31 – 46). Dakle, ne postoji nikakav ali nego prihvatiti taj poziv i koprcati se u našoj ljudskoj nesavršenosti kako god znamo i umijemo, jer drugog nam puta nema želimo li hoditi u novosti života, preporođeni krsnom milošću. To je ujedno i naš hod prema onima drugima kamo smo nekad smještali pakao. Sveti Augustin je to ovako rekao: ''Htjeli – ne htjeli, braća su nam. Braća bi nam prestala biti tek onda kada bi prestali govoriti: Oče naš!'' To pak ima veze s ekumenizmom, dijalogom….
Kad smo već kod sv. Augustina, dobro se prisjetiti njegove izreke: ''Novi Zavjet se u Starom skriva, Stari u novom otkriva.'' To je lijepo vidljivo ako usporedimo današnje prvo čitanje s evanđeljem. Prva knjiga o Smuelu ističe Davidovu velikodušnost prema kralju Saulu, njegovom progonitelju. Daleko je bio David od ideala koji postavlja Krist. Njegova velikodušnost prema kralju Saulu sastojala se prvenstveno u poštivanju pomazanika Gospodnjeg, jer kraljevi su bili pomazivani posvetnim uljem po proroku.
Naš uzvišeni poziv je pobijediti starog čovjeka zatvorenog u sebeljublje i grijeh i krenuti u nevjerojatnu avanturu da uz pomoć krsne milosti preporođenja postanemo bogoliki kršćani. U tom smislu nam niti ljubav prema neprijatelju nije prevelika cijena. Amen.
Molitva vjernika
Obratimo se Božjoj dobroti s molbom da nas obdari darom ljubavi, da tako budemo njegova dostojna djeca.
1. Daj, Gospodine, da shvatimo da si ti nama ljubav te se posvuda vladamo kao djeca tvoje ljubavi. – Molimo te.
2. Pokaži nam, Gospodine, put dobrote i poštovanja, razumijevanja i sloge, kako bismo uvijek i posvuda širili mir i prijateljstvo. – Molimo te.
3. Za one koji nas mrze ili nam žele zlo, koji nad grde i psuju, progone i proklinju, da im svojom dobrotom pokažemo tvoje i naše prijateljstvo. – Molimo te.
4. Za one koje smo povrijedili nepažnjom ili propustima, da im uspijemo odsada pokazati ljubav i dobrotu. – Molimo te.
5. Daj, Gospodine, da shvatimo kako je ljubav jača od mržnje, opraštanje bolje od osvete, dobrota ljepša od zlobe, toplina milija od hladnoće. – Molimo te.
6. Učini nas, Gospodine, tvojim miljenicima i prijateljima; tada ćemo se lakše sprijateljiti i među sobom. – Molimo te.
7. Oprosti našim pokojnima njihove slabosti i propuste i uvedi ih u prostranstva svjetlosti i mira. – Molimo te.
U tvojoj je ruci, Gospodine, sudbina prirode i ljudi. Ne dopusti da svijetom, mjesto ljubavi, zavlada mržnja; mjesto iskrenosti varanje; mjesto blagosti, okrutnost i nasilje. Nauči nas da, po primjeru tvoga ljubljenog sina Isusa, ni mi za zlo ne vtaćamo zlim, već ga svladavamo dobrim: po istom Kristu, Gospodinu našemu.
Post je objavljen 18.02.2007. u 00:00 sati.