Pozdrav svima! Konačno sam završio zahtjevan posao koji me angažirao cijeli tjedan (priprema materijala za tisak s rokovima uvijek je stresan i iscrpljujuć posao). Znam da ne mogu nadoknaditi propušteno, ali ću barem nekima pokušati odgovoriti makar kratko. Hvala svima na razumijevanju, posebno onima koji zbog nezadovoljstva mojim "župnikovanjem" nisu odustali!
@Hard Boiled: Smatraš, poput mnogih današnjih mladih djevojaka, (kao što su zastupale feministkinje) da će te spasiti karijera a ne majčinstvo. Međutim, bit je svakog čovjeka da je pozvan na roditeljstvo: u stvaranju novoga života (a život čovjeka je najveća vrijednost!) čovjek je najsličniji Bogu stvoritelju. Dakle, žena se ostvaruje u majčinstvu a muškarac u očinstvu. Ali, zanimljivo, to roditeljstvo je dvostruko: tjelesno ili duhovno. Zato se i svećenik ostvaruje kroz duhovno roditeljstvo - duhovnim "rađanjem" i odgojem članova svoje zajednice (ja sam to doživio tijekom 17 godina pastoralnog rada u Hrvatskom Leskovcu).
Jednako tako časna sestra ostvaruje svoje majčinstvo duhovnom skrbi za djecu npr. u vrtićima, kroz rad u župi, ili kao katehistica u školi, u misijama, u bolnici itd. Tako mi koji nemamo tjelesnu obitelj imamo svoju duhovnu djecu, duhovnu obitelj (to je posebno snažno izraženo kod svećenika koji su više desetljeća bili na župi i odgojili generacije...). Slično je i s bračnim parovima koji posvoje djecu, ako ne mogu tjelesno stvoriti vlastitu. To je bit svega, a ne "stišavanje" spolnoga nagona, kako misle oni koji ne mogu zamisliti da je moguće živjeti bez seksa. Uostalom, i psihologija poznaje fenomen kompenzacije i sublimacije...
Koliko je jaka (kod žene najjača) težnja za majčinstvom, pokazuje primjer mnogih tzv. zvijezda estrade, mode i filma. Na vrhuncu slave, kad svi misle da im ništa više ne treba – zažele roditi (što im je prije bilo onemogućeno, jer tako predviđa poslovni menadžerski ugovor!). Međutim, antimajčinski medijski utjecaj toliko je jak da masovno djeluje na svu djecu i mlade, a k tome u obiteljima uopće nema odgoja za roditeljstvo. Zato je, osobito u bogatim zemljama, bijeg od majčinstva postao masovna pojava. Američki mislilac Patrick J. Buchanan napisao je knjigu "Smrt Zapada – dramatično upozorenje kako izumiranje i useljavanje vode u propast Ameriku i cjelokupnu zapadnu civilizaciju" (dakle, to se odnosi i na Hrvatsku, na cijelu kršćansku Europu!).
Zapad umire – kaže pisac. Godine 2000. od 47 europskih država samo je jedna – Albanija! – imala natalitet koji joj jamči trajan opstanak. Europa je počela umirati! Do 2050. nestat će dvadeset tri milijuna Nijemaca! Stanovništvo Hrvatske smanjit će se do tada za gotovo jedan milijun (1.000.000)! Zašto? Imamo mi odgovor u Bibliji, ali zanimljivo je i što kaže ovaj pisac: "Naš se svijet okrenuo naglavačke... Ono što je jučer bilo nemoralno i sramotno – promiskuitet, pobačaj, eutanazija, samoubojstvo – postalo je progresivno i hvale vrijedno. Nietzsche je to nazvao transvrednovanjem vrijednosti, stare vrline postaju grijehom, a stari grijesi vrlinama." Zatim pisac dodaje: "Bogovi tržišta istisnuli su Boga Evanđelja. Seks, slava, novac, moć", to su naše nove vrijednosti. "Može li se smrt Zapada izbjeći?" – pita se autor. Mi se pitamo: Ima li nade za nas?
Evo iskustvo poznatog hrvatskog filmskog redatelja Krste Papića (73 g.). Prije dvije godine mu je supruga dr. Jadranka u 57. godini rodila blizanke. Imala je briljantnu karijeru sveučilišne profesorice. Bila je znanstvenica, vrhunski ortodont i poslovna žena. Svi su se začudili kad se odlučila na majčinstvo. Svi su se pitali: Pa što joj je to trebalo?! Njezin suprug daje rješenje zagonetke: "I ja sam prije mislio da je ona sretna žena. Danas vidim da je njezin život tek sada ispunjen. Ništa joj nije značilo ni doktorirati, ni karijera, ni profesura. Supruga mi je rekla da bi, kad bi morala birati između karijere i djece, odabrala djecu. U usporedbi s majčinstvom, sve joj te titule ništa ne znače" (intervju, Arena, br. 2340/2005, str. 23).
Eto, ja te ni na što ne nagovaram. Na tebi je da promisliš i odabereš. Kakav god izbor da učiniš on će imati trajne posljedice za tvoje tijelo i tvoju psihu. Mnogi priznaju da su se uvijek kajali kad nisu u bilo čemu poslušali dobar savjet starijih. Na svakom je putovanju, a poglavito u životu (koji je putovanje prema vječnosti) bolje i razboritije odmah krenuti prema cilju najsigurnijim putem. A on ne mora uvijek biti (najčešće i nije) najkraći i najudobniji! Ali bitno je stići do cilja!
@freepalestine.bloger.hr: Možda si imao viđenje ili objavu da je Supek u raju. I ja bih volio da se tamo nađemo svi zajedno u radosti. Ali nisam o tome pisao. A o "crkvi bestidnici", možda ne znaš, govorio je s velikom mržnjom i Voltaire, koji je umro groznom smrću (jednom ću i to opisati). Neki vidioci kažu da je čak i Tito spašen - unatoč odgovornosti za brojne zločine (na jednoj svjetskoj rang listi nalazi se na 10. mjestu s milijun i nešto žrtava). Navodno se pokajao prije smrti. Slovenski svećenik, koji je satima bio kod njega, u čudnim je okolnostima poginuo u prometnoj nesreći još dok je Broz bio živ. Neki kažu da je to nemoguće i ne žele prihvatiti "takvog Boga", ali On, očito je, ima druge kriterije - Božje je milosrđe neizmjerno (kao i Njegova pravednost)! Svakako, svatko od nas treba se brinuti najprije za vlastitu vječnost, ali ne smijemo zanemariti ni bližnje.
@satriani, aka, cornelius: Proteklih dana u meni se borila prva rečenica iz poznatog Ciceronova govora protiv Katiline: "Quousque tandem abutere, Catilina, patientia nostra!?" i evanđeoski poziv na strpljivost. Bogu hvala, prevladala je korizmena milost. U svakom slučaju, uvrede – koje su možda bile nesvjesne i nehotične! – ipak su uvredljivo djelovale na neke kršćane (pa i na mene osobno, premda sam navikao to dobro podnositi).
Zato bih stvarno volio da na MOJEMU blogu ne bude uvreda (koje neki smatraju "argumentima") i vulgarnog govora. Oni koji doista ne znaju drukčije komunicirati, neka se potrude oko male promjene (čovjeka veseli kad uspije!) ili neka potraže neki drugi "teren za igru". Jer meni je već neugodno koliko me ljudi maltretiraju pitanjima zašto to podnosim, a u načelu sam protiv brisanja. Želeći vam svako dobro, nadam se da ćete (jer vjerujem da to možete) razumjeti moje razloge!
A glede trpljenja raznih "budalaša", nisam siguran da samo time možete "preskočiti čistilište i pakao, i odjezditi ravno u raj". Ipak je za taj cilj potrebno nešto više! Kuća se ne može sagraditi podnošenjem poruga zavidnih prolaznika, nego strpljivim i mučnim zidanjem! Corny, što manje nepotrebnoga uzbuđivanja, nije ti dobro za tlak! Ja ću se truditi da ti ne budem tlaka. (Onu "posvetu" nemojte shvatiti doslovce!)
@Trenuci uz rijeku Kupu: Odgovor ti je u prvom odgovoru. Pozdrav!
@ponosna čudakinja: Tekst koji ti je smiješan nije uopće ruganje samome sebi. Jer i Isus nabraja tri kategorije onih koji se odriču braka. Pročitaj u Matejevu Evanđelju, glava 19, od 10. do 12. retka. I budi vedra i dalje!
@Jedan: Najprije ti velika hvala za konstruktivan dijalog na blogu. Lijepo si odgovorio i cornyju (inače "cornelius" na latinskom znači: onaj koje je jakih rogova) na komentar o spasenju zločinaca (to sam dotaknuo i u odgovoru freepalestine). A odnos Crkve prema rastavljenim ljudima nije nimalo bolestan. Naravno da oni NISU "gori od ubojica, silovatelja i pedofila" (kako si naveo). Crkva načelno proglašava svoj nauk na temelju Evanđelja, a svaki pojedinačni slučaj razmatra se zasebno. Dakle, nema paušalnog trpanja svega i svih u isti koš. Teoretski, u pravnom smislu može izgledati sve kruto i nemilosrdno poput kaznenog zakona, ali u praksi se dapače svakome pristupa s ljubavlju i razumijevanjem, s namjerom da se čovjeku pomogne, jer tako Isus želi.
@Brigita: Vrlo je lijepo od tebe što si se najiskrenije ispričala ako si ikoga na blogu uvrijedila. Evo to i ja sada činim i žalim ako sam koga uvrijedio (namjeru doista nisam imao)! Točno je da čovjek u raspravi nekad reagira preburno. Ali tada mu je i ubrojivost za krivnju smanjena. Važno je da pogrešku želi ispraviti kad se smiri. Možda je baš u takvom raspoloženju i 20072007 napisao ono šte te je uvrijedilo. Iz njegovih dosadašnjih komentara zaključio sam da je dobronamjeran čovjek.
Prihvaćam tvoju molbu i rado ću posebno moliti za tebe i tvoju obitelj! Želiš li upoznati život svoje svete Imenjakinje? I hvala ti za "prijenos" nagrade na prijatelja – on će se sigurno razveseliti kad mu kažem (ako već sinoć nije pročitao)! I tebi srdačan pozdrav!
@j.: Jadranka, nisam mogao po stilu komentara zaključiti koja si od (barem) tri iz leskovačke Zajednice. Ali nije ni važno, dirnula si me svojim pismom, jer kao što ste se svi vi izgrađivali u zajedničkoj molitvi, radu i druženju, tako sam i ja tijekom tih 17 godina rastao (pa i sad su mi obogaćenje makar povremeni susreti s "ekipom"). Neka Bog blagoslovi tebe i tvoju obitelj!
@božjabatina: Pitaš zašto nam je potreban "bog" (ne znam misliš li na Boga ili boga) za ono što ljudi daju jedni drugima. Ali kao što sami sebi nismo darovali vlastiti život (kao što bez zrcala ne možemo vidjeti vlastito oko), tako nam je i svako drugo dobro koje imamo (kao sposobnost da ga dijelimo) dar od Onoga koji je izvor svake dobrote i ljepote. Želim da to otkriješ (kao što su otkrili mnogi umni ljudi, pa i prije kršćanstva). A takvom Darovatelju normalan čovjek je spontano zahvalan i klanja mu se. Zato "nama treba Bog"!
@Darvil: Vidio sam ti slike s koncerta Kud Idijota i Lagersa u Sračincu, ali nisam vidio ništa što prije nisam negdje vidio. Raspelo na zidu dvorane u kojoj je rock-koncert nije nikakvo iznenađenje. Rockeri su svirali mnogo puta i u crkvama... Indira Colonia je u jednom intervjuu priznala da joj je bilo neugodno poslije jednog koncerta u crkvi u Švicarskoj, jer je u zanosu uzviknula: Ajmo, guze (= cure, "od milja"), ruke gore! Itd...
@20070207: Nažalost, bojim se da je tvoju dobru zamisao moguće ostvariti. Već smo u četvrtom korizmenom tjednu pa mi se čini da je kasno za slaganje križnog puta (neki su zamolili dovoljno vremena između postaja!). Zato, ako Bog da izdržimo na životnom križnom putu, odmah ćemo dogodine započeti s time na Pepelnicu. A do tada – tko ima inspiraciju može raditi bilješke (radni nacrt: od vlastitog križnog puta do zajedničke Blogolgote)! Hvala za sve dobre sugestije i poticaje!
PS: Oprosti, brate, previdio sam tvoju e-adresu - javit ću se sigurno. Drago mi je da si tako otvoren i nimalo mi ne smeta tvoja javna "kritika". Svakoga je Bog obdario drukčijim talentima i tek ćemo na kraju svih krajeva i "zemaljskih rajeva" znati koliko smo ih ispravno koristili...
@www.palotinci.hr: Budući da sam konačno stavio link(!), dakle, spor sam, al' dostižan, sada vidim, iskreno da kažem, radije bih da je običan slovni link, jer me titrajuća slika iritira. I prvi hrvatski blog je to istaknuo. Što velite na to? Pozdrav!
@malko neobičan um: Imam još jedan dobar prilog o psovci - edukativan je pa ću i njega kopipejstati; sve što znademo može nam se činiti dosadnim, ali valja misliti i na druge kojima je novo i ono što su nekad čuli ili pročitali, a poglavito ako nikad nisu...! I ja volim Antuntuna...
@Black_angel: Uzalud se trudiš – server ti briše pisma i slične lance sreće. Ostavi se gluposti ili odi u "Hlebine crtati"!
@Lolita: Hvala ti na sugestiji. Nisam toga bio svjestan – "opterećen" sam tekstom! Pokušat ću drukčije. Javi se kad vidiš novu formu. Pozdrav!
@prvi hrvatski blog: Prijatelju, nisu važne brojke! Uostalom, neki mi kažu da broj mogu pomnožiti s najmanje tri, jer sam brojač stavio tek 2. ožujka, nakon što je prošao prvi i najveći val posjetitelja. Ali nisam time opterećen, to mi je potpuno sporedna stvar. Meni je svaki čitatelj važan – jednako prvi i zadnji hrvatski bloger! Hvala ti na vrijednim doprinosima i srdačan pozdrav!
PS: Dok na Ksaveru pada gust snijeg koji je već prekrio naš zeleni perivoj i svecima (Papi, Stepincu i Kuhariću) darovao bijeli šeširić, sjetio sam se da ne kaže narod zaludu: " Bijel Božić, zelen Uskrs! Zelen Božić, bijel Uskrs!"). Svima želim idilu u duši, Božji blagoslov & mir i dobro!
NB: Već sam zaboravio i zagubio mnoge molbe i pitanja. Molim vas, koji želite, ponovite sve na zadnjem postu...
Post je objavljen 20.03.2007. u 10:10 sati.