Pregled posta

Sto se dogodi?

Lijepo je , nekad, ostati doma-pogotovo po ovakvom kisnom danu, i uzivati sam.

Lijep mi je taj osjecaj opustenosti, slobode, ispunjenosti, komfora.. i ne znam bih li ga se ikad mogla odreci.

Ljudi se cude. Cude se zasto ne zivim sa nekim...svojim partnerom....u 35m kvadratnih, oprostite na sebicnosti, meni je to nezamislivo! Meni samoj (no dobro, sa psom :) je nekad i to premalo!! Pobjegnem u kupaonu da bih uhvatila malo privatnosti i smirenosti! (jesam li cudna? uzevsi u obzir cinjenicu da nemam od koga bjezati jer zivim sama....)
Pokusala sam se zamisliti u ovom prostoru sa jos nekim, s kim bih recimo htjela dijeliti i zivjeti..i ne mogu..premalo mi je prostora. Mislim da bih bila jedna od onih koje bjeze od kuce ili bih njega tjerala van! Ne mogu zamisliti podnosljivom situaciju da smo u istoj SOBI 24 sata zajedno!! Pa pocela bih gristi!! Trgati!! UJEDATI DO KRVI!!

Jednostavno-trebam imati svoj prostor...svoj kutak...svoje iskljucenje i svoje punjenje...svoje razmisljanje i svoje mastanje...SVOJE VRIJEME (pa makar samo 5 minuta)
Je li to lose? Je li to nemoguce?
Znala sam milijun puta cuti kako su nasi starci, ma zapravo citava cetveroclana obitelj, zivjeli i u manjem..i dobro, ako si prisiljen i zelis imati sve na okupu, ali ne zelim tako zapoceti!

Nikad nisam bila tip djevojaka kojima se moras stalno javljati, ili da ja stalno zovem i cujem se sa tom nekom osobom-kojagod da do sada bila! Ni D-a ne gnjavim. Moze raditi sto hoce, izlaziti kad god hoce, nalaziti se sa kim god hoce..sve 5! Jedino sto ocekujem, s potpunim pravom, jest da mi javi to na vrijeme ako smo se mi nesto dogovorili. I to je tako.

Ne volim kad se neke stvari pocnu podrazumijevati, i trudim se da to tako bude. Lijepo je kad mozes racunati na nekog i osloniti se na njega, ali je jaaaako razlicito od uzimanja zdravo za gotovo. Od podrazumijevanja da cemo se npr. veceras vidjeti samo zato jer ja/on nemamo nista drugo u planu. Nije li to zapravo ruzno?

I s vremenom dodje do onog trenutka kad nema vise spontanosti u zivotu. Ne mislim na spontanost u vezi. Nego bas opcenito u zivotu. Netko te nazove iznenada-i idemo! A ne mozes..jer si sada sa sebi srcu dragom osobom, a ovaj izlazak na koji si pozvan/a nije bio u planu, i druga osoba nije za izlazak...Druga osoba zeli biti samo s tobom..na miru..romantico i lijepo...Sve se to s vremenom pocne podrazumijevati..i tebi (meni) je to sve manje romanticno, a vise tlaka. I onda slijedi obzirnost, postovanje, i ono..."da je situacija obratna ja ne bih bila presretna da sad on..ode"
I dovodis se do situacije u kojima si rob nicemu drugom osim sebi!! I samog sebe stavljas u okove!
A krivis drugog da te gusi...



Druga tendencija koja mi se desava u vezama:
Nadjem osobu dovoljno aktivnu da moze ne samo tolerirati moje neke apetite raznovrsnosti i druzenja nego i sama to radi-I STO SE DOGODI DA I TAKVE OSOBE NA KRAJU ZAVRSE U ZATVORENI U 4 ZIDA SAMNOM BEZ IMALO VOLJE ZA UDAHNUTI SVJEZEG ZRAKA I PROMIJENITI OKOLINU!! sto?!!??!?!?! Ponavlja se po nekoj spranci-pretpostavljam da ja nesto krivo radim, ali sto?
Ne zatvaram se unutra i ne "buksam" se..stalno poticem i iniciram neku zafrkanciju..bilokoji oblik druzenja i stalno ga podrzavam...i naravno prepustim inicijativu i toj drugoj osobi..od koje ubrzo cujem:...aaa ne bih ja.. ja bih ostao tu..ili...taaako sam umoran i sve sto zelim je....
I onda to postane njihov konstantan odgovor koji se ne mijenja. I smeta me to.
UZASNO!!!!
Shvacam da je zivot pun obaveza, i rada, odgovornosti, teskih trenutaka..i da smo svi na kraju umorni! (Kvragu, zivim na teret samoj sebi i brinem se o sebi, a ne na racun nekog drugog i imam hrpetinu obaveza iza radnog dana na poslu, ali ne zelim bas svaki svoj slobodni trenutak provesti pred hebenom televizijom u fuckin' trosjedu jedva podizajuci lijevu trepavicu!!!!)
I na sta se svodi? Na ono sto vecina zena govori: Moraju moliti muza da ih dva puta godisnje odvede nekud-za Bozic i za hebenu godisnjicu!



A koji vam je?
Ha tipovi?
Vi, koji ste vjecna djeca? Vi koji ste stalno u movingu i obozavate se druziti? Sto vas spopadne da smo chitate sportske, pogledate vijesti, neku jeftinu akciju ili (dao Bog) tekmu, i to je to?
Zar vam ne dojadi?
Zar vam ne ponestane boja u zivotu? Raznolikosti?
Zar vam nije monotono?
Zar je stvarno jedina stvar koja vas moze pokrenuti novac i musko drustvo (kurve cu spomenuti samo u onim slucajevima koji nazalost postoje, ali ne zelim za njih znati...)?
Zar vam nije lijepo dijeliti sa voljenom osobom neke druge stvari osim obaveza?
Zar vam nije lijep osjecaj iznenaditi drugog?
Zar ste toliko okupirani sobom i stvarima koje VAS muce da se citava koncetracija brige i paznje mora preseliti s vase majke na vasu djevojku?
Ili ja stalno nailazim na krive i dajem previse pa na kraju ostanem praznih ruku?

Iz svake veze izlazis sa spoznajom vise..sto mozes tolerirati, a sto ne..sto zelis da bude, a sto ne mozes ni u kojem slucaju prihvatiti...je li ti bitnija njeznost..pa uz nju pasivnost...ili veca akcija i manje njeznosti..je li bitnije da na nekog mozes racunati u svakom trenutku kad to trazis..od toga da ce taj netko uciniti nesto sponatno, sam od sebe i iznenaditi te, a u drugom slucaju ces se razocarati jer ta osoba nije odgovorna koliko bi trebala biti...
Kombinacija bezbroj...i nadji se..Ne mozes imati sve..i moras i sama napraviti neke kompromise u tom smjeru...tesko je sve to..i sa svakim si iskustvom sve tezi.
(I moram priznati, PUN MI KUFER VISE TIH ISKUSTAVA! :)

Evo, Kinky, malo generaliziram :)
Vjerojatno je problem u meni..samo gdje?



Post je objavljen 19.03.2007. u 20:37 sati.