''Takođe, šaljiv način ophođenja može da se uvrsti u ono što razgaljuje i što je vrlo srodno sa zadovoljstvom koje potiće iz smeha, a što spada u originalnost duha, ali zapravo ne u dar za lepu umetnost. Ćud, naime, u dobrom smislu znači obdarenost jednog čoveka da se svojevoljno može preneti u izvesnu duševnu dispoziciju u kojoj se sve stvari prosuđuju sasvim drukčije nego što se to obično čini (štaviše čak suprotno) u takvom jednom duševnom raspoloženju, a ipak u skladu sa izvesnim principima uma.''
Immanuel Kant, Kritika moći suđenja, BIGZ 1991,(pooka podebljao ono u zagradama)
A evo i primjera iz istog djela tog ozbiljnog pruskog etičkog kastratora:
''Ili kad naslednik nekog bogatog rođaka želi da mu priredi vrlo svečanu posmrtnu pratnju, ali se žali što mu to nikako ne polazi za rukom: ''jer - veli on - ukoliko više dajem novca naricateljkama da bi izgledale žalosnije, one su utoliko sve veselije!''