Psihijatrica na hitnoj bila je ljubazna i profesionalno empatična, nekako suzdržano draga. To je osokolilo već započeto djelovanje sunca u mojoj psihološko-biokemijskoj nutrini, pa sam se malo umirio, iako mi usta i glas još uvijek nisu odgovarale na zapovijedi mozga.
Kasnije, kad sam se mogao nasmijati patetičnosti vlastite situacije razabrao sam i patetičnost sistema s kojim sam se uhvatio u koštac: sestre su bad guys, zadužene za filtraciju, a liječnici su onda good guys koji one koji napokon prodru k njima tretiraju humanije. Ironično, bolnica se zove "Sestre milosrdnice".
Moja mantra "surađuj, surađuj" urodila je zaključkom kako "sada nema indikacija za hitnu psihijatrijsku hospitalizaciju". Dijagnoza za prvu ruku F41,2 (koja se kasnije proširila na F41, F43, a još kasnije na F21 i F23, na čemu je za sada i ostala). Nemam pojma što je to, ali dobijem tablete Luxeta. Kasnije mi netko kaže kako to piju PTSP-ovci. Još su mi preporučili kontrolu nadležnog psihijatra za tjedan dana. Dakle, imam tjedan dana da pronađem psihijatra. I to nadležnog. Ali to nije ni izbliza lako kako izgleda, psihijatri su poput runolista: rijetki i zaštićeni obitavaju na nepristupačnim mjestima.
Post je objavljen 19.03.2007. u 19:41 sati.