Marketing
O prijateljstvu...
Moj najveći strah je da ću jednog dana ostati potpuno sama,bez ikoga svog:bez prijatelja,roditeja ili svog voljenog.Zato se trudim svaki dan iskoristiti u društvu prijatelja,zabavljajući se i tako ispunjavajući svoj život koji ću jednog dana okončati.Ponekad sam ljuta na sebe jer se ponašam neozbiljno s obzirom na svoje godine,ali to me brzo prođe jer znam da je život samo jedan i da ću samo jednom biti dijete.Stoga me nije briga što drugi govore i što oni misle, jer sama sebe najbolje poznajem..Sretna sam u svom društvu bez kojeg znam da nebih uspjela pronaći sebe i shvatit što zapravo želim od života.Za godinu-dvije svaka će od nas krenuti na svoju stranu,no u mom srcu uvijek će postojati djelić njih,koji su mi pomagali i bili sa mnom i u dobru i u zlu...Nekad se znamo i posvađati, a onda mi je najteže pogotovo ako znam da su bile u pravu.Tada se osjećam zaleđeno,baš kao da mi je komadić leda upao u oko,smrznuo dušu i zaledio srce.Tada poželim vratiti vrijeme i ispraviti pogreške, ali to je nemoguće...S njima imam jako puno lijepih uspomena vezanih i za lijeto i za zimu.Po ljetnim vrućinama zajedno se kupamo i smijemo glupostima.Jednom smo tako iznajmile pedaline.Problem je bio u tome što ju ni jedna od nas nije znala vozit pa smo se 10 minuta vrtle u krug pokušavajući shvatit kako funkcionira neka ručka.Osim toga često igramo i picigina,pa se bacamo po plićaku i prskamo druge ljude..Dolaskom zime naše zabave ne prestaju.Zbog žarke želje za snijegom jednom smo tako skijale na zemlji iza škole.Za vrijeme kišnih dana sastanemo se u kući neke od nas i maštamo o tome kako ćemo jednog dana napravit svoj vlastiti bend.Srce mi se para jer znam da tako neće biti,da ćemo se rastati jednom zauvijek i zaboravit kako smo kao male bile sretne i zadovoljne.Svaka od nas će pronaći novo društvo i sebe u njemu,a mene je strah da neću biti shvaćena.Svejedno valja pokušati,ostalo će vrijeme pokazati...
Post je objavljen 19.03.2007. u 16:01 sati.