Mnogi bi se, vjerujem, pobunili protiv tvrdnje da se Hrvatska u 21. stoljeću ne razlikuje u bitnome od one u 17. stoljeću. Naime, tada je - zbog dugotrajnih agresija i okupacija, posebno u borbi s turskom silom - država prostorno bila svedena na "ostatke ostataka nekoć slavnog hrvatskog kraljevstva". A opće raspoloženje naroda bilo je depresivno. Čak je i Hrvatski sabor zaključio da u toj situaciji jedino Bog može pomoći, pa je Sv. Josipa 1687. godine službeno proglasio zaštitnikom Domovine. U sličnim, gotovo bezizlaznim prilikama našla se Hrvatska 1991. na početku agresije, kad je narod spontano, kao najmoćnije oružje, uzeo u ruke krunicu i počeo moliti za mir i slobodu. Sada se Sv. Josip slavi značajnije barem dvaput godišnje - 1. svibnja i na današnji dan. A krunica je, uglavnom, prešla put od masovne molitve do simbola (i jednom sigurno spomenika) Domovinskog rata. Jer većina (vjernika, naravno) smatra da danas više nismo u bezizlaznoj situaciju. Dapače, svi su izlazi (iz zemlje) odnosno ulazi (u zemlju) otvoreni - za sav promet roba i ljudi...
Međutim, tako nisu mislili sudionici redovite sjednice Središnjega odbora Hrvatskoga svjetskog kongresa, koji je održan u Zagrebu od 5. do 7. ožujka. Oni su našoj javnosti uputili "Apel za zaštitu povijesnih i kulturnih stečevina i hrvatskih nacionalnih vrijednosti". Zašto? Zato što smatraju da su u suvremenome hrvatskom društvu ozbiljno zanemarene, ugrožene i često svjesno potisnute iz javnosti upravo one vrijednosti koje su jedini zdravi temelj za opstanak i napredak hrvatskoga naroda, hrvatske nacije i hrvatske države. A te vrijednosti su sljedeće: "ljudsko dostojanstvo, život od začeća do naravne smrti, ljubav, brak, obitelj, majčinstvo, željeno potomstvo, odgovorno roditeljstvo, odgoj mladeži, kultura ponašanja, bogoljublje, čovjekoljublje, domoljublje, nacionalni ponos, prijateljstvo među ljudima i narodima, nacionalna povijest, kultura, umjetnost, moral, vjera, povijesna istina, moralna dobrota, pravda, nacionalne vrijednosti - moralne, kulturne, duhovne, vjerske, i druge, Domovinski rat, njegovi junaci, vitezovi, simboli i legende hrvatske slobode, hrvatski branitelji preživjeli i poginuli, žrtve srbijanske agresije, srbokomunističkoga genocida nad Hrvatima nakon Drugoga svjetskog rata i zločinačkoga srbokomunističkog režima uopće kao i svekolike hrvatske žrtve za domovinu Hrvatsku".
Zato komentar Glasa Koncila (18.03.2007.) kaže: "Usporedi li se taj katalog vrijednosti Hrvatskoga svjetskog kongresa i katalog vrijednosti koji promovira i svim sredstvima širi i većina političara i većina medija u Hrvatskoj, dolazi na vidjelo koliko su stavovi većine političara i većine medija u Hrvatskoj u izravnom sukobu s vrijednostima koje se zagovaraju u apelu, dolazi na vidjelo koliko se sustavno razaraju baš one vrijednosti koje su prijeko potrebne za opstanak i napredak hrvatske nacije i države... Apel Hrvatskoga svjetskog kongresa baš zato je dragocjeni krik i poziv svim dobronamjernima da se ne mire s postojećim nezadovoljavajućim stanjem i da počevši od osobnoga života počnu odlučno ostvarivati prave vrijednosti koje su jedini zdravi temelj bolje budućnosti za sve u Hrvatskoj."
Sve pet, reklo bi se, ali je također očito da je ponovno, uz sav angažman "na zemlji", trenutak da se pogled ponovno usmjeri "u nebo", tj. da se ponovno krunica uzme u ruke i u usta te da se Isusa, Mariju i Josipa žarko moli za pomoć, nadahnuće i snagu za put u ovim novim okolnostima za Crkvu i hrvatski narod. Čini se da je opet sve u rukama onih koji "ni o čemu ne odlučuju"!
PS: Sretan imendan svim Josipama i Josipima (u svim varijantama toga imena)!!!
Post je objavljen 19.03.2007. u 15:42 sati.