Evo napokon da napišem post, kada je Silvia tako navalila...
Prijateljstvo, topla riječ koja u sebi krije puno tajni, od onih dobrih pa do onih manje dobrih.
Svi mi imamo prijatelje i sve ih volimo ali ne jednako. Tako i ja imam hrpu prijatelja, ali se bojim da nemam nikoga da mu kažem sve svoje tajne jednostavno nemam povjerenja u njega ili nju.Skoro pa svi imaju naj frenda kojemu sve mogu reći i ne boje se da će ga izdati... E pa takvoga je prijatelja teško nać...nikada neznaš kakva je osoba u dubini duše, srca. Ma družimo se i pričamo,sve je to OK, ali ima onih u ekipi koji imaju nekoga svoga koji im je posebno prirastao srcu to je za mene nešto preljepo kada imaš nekoga svoga, posebnog.... Imam osjećaj kao da me neki ljudi uopće ne primjećuju (a "frendovi su mi"). Nemojte misliti da vas ja mrzim ili tako nešto, nemislim samo na pojedince ima takvih prijatelja more pa to je ok.... Zamislite nebo prepuno zvjezda, kao jedan krug... a sada uzmite po dvije ili tri zvijezde,ali jednu ostavite, kako vam se čini sada nebo, pusto..... Svi pričaju samo je jedna zvijezda usamljema, a pa takav vam je moj život... Nije sve savršeno.... Imam pitanje za vas: Kako da i ja nađem takvog prijatelja? Kako da otkrijem što se nalazi ispod površine i što želi njegovo srce...?????????
Ponekad smo podjeljeni između želje za mirom i želje za društvom. Volimo svoje prijatelje: Zabavljaju nas. NAjboljim prijateljima povjeravamo svoje najveće tajne. Obožavamo razgovarati sa njima, no živciramo se kad nam proturječe. Traže od nas ono što im i neželimo dati. I tada više volimo biti sami. Ali na kraju se počmemo dosađivati, i vratimo se u krug. Gotovo da se i bojimo biti sami. Nedostaju nam prijatelji... Zato isto tako treba naučiti biti sam, kao i biti u društvu.
Post je objavljen 19.03.2007. u 14:24 sati.