Pregled posta

Feral Tribune od 14. ožujka 2007.

EKOLOŠKI ALARM U PLOČAMA: NEKONTROLIRANO ODLAGANJE OPASNOG AZBESTNOG OTPADA U BLIZINI GRADA UZNEMIRILO GRAĐANE

POŠTO PLUĆA U PLOČAMA?



Piše: Luko BRAILO

Na padini podno groblja Laniština, koje je od središta Ploča udaljeno ni stotinjak metara zračne linije, nalazila se gomila vreća punih crnog i bijelog praha intenzivnog smrada, koji žestoko nadražuje nosnice i gotovo spontano izaziva dugotrajni kašalj. Bivši radnici tvornice "Azbest" uvjereni su da je riječ o "opasnom azbestoznom i kancerogenom otpadu", koji uvelike ugrožava i izvor Klokun odakle se građani Ploča opskrbljuju pitkom vodom. Unutar, pak, nekadašnjeg tvorničkog kruga mnoštvo je raspadnutih vreća sa smrtonosnim azbestnim vlaknima i azbestnom prašinom, kao i nekoliko natrulih bačava u kojima se nalazi tzv. rezofen, koji spada među najotrovnije tvari u "azbestnoj obitelji"

Sad ga vidiš, sad ga ne vidiš. Ono što se (ne) vidi je opasni azbestni otpad čije je nelegalno odlaganje proteklih dana uzbudilo javnost u Pločama. No, krenimo redom. Nakon dojave zabrinutih građana o nekontroliranom odlaganju opasnog azbestnog otpada potpisani je Feralov novinar u ponedjeljak, 12. ožujka, u poslijepodnevnim satima, stigao u Ploče. Tamo su me dočekali predstavnici nedavno osnovane Udruge "Žrtve azbesta" Smiljan Batinović – Crni i Braco Gradac, današnji umirovljenici i nekadašnji radnici pločanske tvornice "Azbest" (kasnijeg "Plobesta"), tvrtke koja je nekad važila za najvećeg prerađivača azbesta i proizvođača kočionih obloga u bivšoj Jugoslaviji. U hrvatskom pretvorbeno-privatizacijskom kaosu "Plobest" je 1999. godine otišao u stečaj, a na njegovim ostacima utemeljena je tvrtka "Novi Plobest". U krugu tog novog poduzeća ostale su tone opasnog azbestnog otpada koji se, kako se s vremena na vrijeme čuje u Pločama, nekontrolirano odlaže u samoj blizini grada.

U pratnji dvojice radnika s pedesetak godina radnog staža u "Azbestu"/"Plobestu" i Ane Muse, predsjednice pločanskog ogranka ekoudruge "Lijepa naša", u ponedjeljak poslijepodne obišli smo predio podno pločanskog groblja Laniština. Na padini podno tog groblja, koje je od središta Ploča udaljeno ni stotinjak metara zračne linije, našli smo i snimili gomilu od najmanje pedesetak plastičnih i papirnatih vreća, nalik na one od cementa. Na nekim od njih su bili vidljivi ćirilični natpisi Boris Kidrič i Dimče Mitrov – rudnici za talk – Titov Veles, a uz te bilo je i nekoliko vreća s latiničnim natpisom INA–Kutina. Te su vreće bile pune crnog i bijelog praha intenzivnog mirisa, točnije smrada, koji žestoko nadražuje nosnice i gotovo spontano izaziva dugotrajni kašalj.

Šokantna slika

Batinović i Gradac, kao ljudi s dugogodišnjim iskustvom u radu s azbestom, uvjereni su da je riječ o "opasnom azbestoznom i kancerogenom otpadu" koji je podno Laništine tko zna kako dospio. Nepunih deset metara dalje od tog "odlagališta" nalazi se i pčelinjak, a od Laništine do Klokuna, odnosno izvora odakle se građani Ploča opskrbljuju pitkom vodom, udaljenost iznosi nekoliko stotina metara. Kako se radi o izrazito kraškom području i opasnom otpadu za koji stručnjaci kažu da u sebi sadrži i više od dvadeset štetnih sastojaka po ljudsko zdravlje, logično se nameće pitanje je li izvor Klokun u opasnosti. Šokirani viđenim i snimljenim prizorom, napustili smo to "odlagalište" da bi potom zajednički obišli prostor uokolo ex "Azbesta", odnosno "Novog Plobesta" u pločanskoj luci.

Unutar nekadašnjeg tvorničkog kruga opasanog zahrđalom žičanom ogradom mnoštvo je raspadnutih vreća sa smrtonosnim azbestnim vlaknima i azbestnom prašinom koja s tog prostora uz pomoć vjetra leti po Pločama i obližnjim krajevima doline Neretve. U tom se izrazito zapuštenom tvorničkom krugu nalazi i nekoliko poprilično natrulih bačava u kojima se, navode Feralovi sugovornici, nalazi tzv. rezofen koji spada među najotrovnije tvari u "azbestnoj obitelji".

- Budući da smo dobili dojave od građana da se na predjelu podno groblja Laniština i pokraj bivšeg pločanskog kamenoloma nelegalno odlaže veća količina otrovne i smrdljive azbestne sirovine koja je strašno opasna za ljude, te da se u krugu ex tvornice "Plobest" nalaze neutvrđene količine raznog vrlo štetnog otpadnog azbestnog materijala, obavijestili smo o tome Policijsku stanicu u Pločama, inspektorat Ministarstva zaštite okoliša, kao i ekoudrugu "Lijepa naša" kako bi se utvrdilo točno stanje sa zagađivanjem okoliša i poduzele zakonske mjere - kaže nam Smiljan Batinović. Dodaje da je obilazak i uviđaj na tim lokacijama bio dogovoren za utorak, 13. ožujka, u jutarnjim satima.

Međutim, kada je u utorak ujutro na područje podno groblja Laniština stigla pločanska policija i županijska inspektorica za zaštitu okoliša Ines Lozina, utvrđeno je da su tijekom noći vreće s azbestnim otpadom misteriozno nestale. Na njihovu mjestu ostala je siva praškasta tvar koju valja analizirati, a cijeli je "postupak u tijeku, dok će podaci biti dostupni javnosti nakon svih potrebnih radnji koje je potrebno provesti".

Netko se, dakle, u Pločama žestoko igra s nelegalnim odlaganjem opasnog azbestnog otpada i uklanjanjem tragova te prljave rabote koju bi trebala razriješiti hrvatska pravna država. Hoće li se to uskoro i dogoditi, tek će se vidjeti, ali nedavni slučaj s Karlovačkom pivovarom i nesretnim Zlatkom Martinovićem koji je zbog istjecanja ugljičnog dioksida iz tih tvorničkih pogona još u komi upućuje na nužnost poduzimanja hitne akcije mjerodavnih državnih organa u Pločama.

Azbest u moru


Naime, u tom gradu u kojemu je tvornica "Azbest"/"Plobest" djelovala od 1955. do 1995. godine, nije nikakva tajna da je osim najnovijeg nekontroliranog odlaganja i skladištenja opasnog azbestnog otpada takvih slučajeva bilo i prije. Braco Gradac koji je godinama radio u tvorničkom skladištu "Plobesta" kaže da je uz mjesečnu proizvodnju od oko 130 tona gotovih proizvoda na azbestni otpad "odlazilo od 10 do 20 tona". Pomnoži li se to s četiri desetljeća koliko je tvornica bila u punom pogonu, te uzmu li se u obzir i prve godine kada je proizvodnja bila manja, računica pokazuje da je u tom razdoblju "proizvedeno" i oko 300 tona otpadnog materijala koji u sebi sadrži opasni azbest.

- Godinama se taj otpad u otvorenim kontejnerima odvozio na pločansko odlagalište Lovornik blizu Baćine - ističe Braco Gradac. Koliki je utjecaj na okoliš, odnosno na tamošnja Baćinska jezera, imalo odlaganje tolikih količina azbestnog otpada, nije poznato. Prije Lovornika opasni se azbestni otpad odlagao u Peračkom Blatu, samo stotinjak metara dalje od pločanskog izvora Klokun, ali je to odlagalište zatrpano 70-ih godina.

Gradac nam je ispričao još jednu zgodu iz svog 25-godišnjeg radnog staža u "Azbestu"/"Plobestu".
- Mi smo 90-ih godina iza novog tvorničkog skladišta, na otvorenom, imali oko 30 tona, većinom plavog azbesta. Riječ je o najotrovnijem azbestu koji je bio izbačen iz upotrebe. Bio je pohranjen u vrećama i sanducima koji su bili puknuti, otvoreni i izloženi vjetrovima koji su ga raznosili po gradu i okolici. Prilikom dolaska jedne strane delegacije u posjet tvornici naređeno je da se to skloni. Grupa radnika je to po noći pokupila i odvela na Lovornik. Kasnije se među radnicima govorilo i da se azbestni otpad brodom, odnosno maunom, odvozio i prosipao i na otvoreno more, iza rta Višnjice, pokraj pločanske plaže - priča bivši skladištar "Plobesta", ujedno i oboljeli od azbestose koju mu kao "teško, specifično oboljenje pluća prouzrokovano udisanjem azbestne prašine" država već godinama ne priznaje.


- Malo tko nas sluša, ali, vjerujte, iz iskustva govorimo o mogućim vrlo ozbiljnim posljedicama po građanstvo Ploča - kaže za Feral Smiljan Batinović – Crni, predsjednik nedavno osnovane Udruge "Žrtve azbesta". Ta Udruga okuplja više od 300 članova, nekadašnjih radnika "Plobesta" od kojih je velika većina oboljela od azbestoze.
- Tu opasnu bolest zaradili smo godinama radeći u "Azbestu"/"Plobestu", a danas se moramo sudovati kako bismo dokazali da to nije naša izmišljotina, nego teško profesionalno oboljenje. Udrugu smo osnovali kako bismo ostvarili ta prava, jer smo nakon pljačkaške pretvorbe, privatizacije i stečaja u mirovinu upućeni s iznosima od 1200 kuna. Najureni smo na ulicu bez otpremnina, bez odšteta za bolest, a ostali smo i bez 24 odrađene a neisplaćene plaće. O svemu tome smo obavještavali Državno odvjetništvo, policiju, USKOK, pisali smo premijeru Sanaderu... Pokušavamo vratiti bar dio prava koja su nam uskraćena, ali bez uspjeha - ističe Batinović.

Ukleti grad

- Molim vas zapišite: u stečajnom postupku "Plobesta" koji je vodio stečajni upravitelj Neno Banić i stečajni sudac Damir Čudina iz Splita (nije više među živima, op. a.) odobreno je 6 milijuna kuna za propisno zbrinjavanje opasnog azbestnog otpada. Vidjeli ste i sami kako danas izgleda tvornički krug, vidjeli ste gdje se i kako taj otpad "odlaže", a mi se pitamo kamo i kome se otišli ti namjenski raspoređeni novci. Kažu nam da nema novaca, a kada mi pitamo gdje su pare od prodanih skladišta "Plobesta" u Sarajevu, Beogradu, Ljubljani, Zagrebu, Splitu, Rijeci... onda nema odgovora - ljutito će Batinović.

Inače, oko 500 nekadašnjih radnika "Plobesta" od države potražuje najmanje 10 milijuna kuna koja im sredstva nisu isplaćena nakon provedenog stečajnog postupka koji je trajao od 1999. do 2002. godine. - Još nas nešto muči - kaže Batinović. - U vrijeme provedbe stečajnog postupka oko 250 radnika imalo je medicinski potvrđenu dijagnozu da su oboljeli od azbestoze, ali se ta rješenja sudski uglavnom pobijaju, tako da mi sada iznova moramo dokazivati da smo stvarno oboljeli od te opake bolesti. Povezali smo se i s nesretnim kolegama iz vranjičkog "Salonita" koji su doživjeli sličnu sudbinu. No, Ministarstvo zdravstva nam je odgovorilo da su "prava oboljelih uposlenika regulirana nacrtom prijedloga Zakona o osiguravanju potraživanja radnika profesionalno izloženih azbestu, i da nema razloga za zabrinutost" - u nevjerici će Batinović. Ističe kako je u pločanskom kraju u posljednjih 50 godina umrlo najmanje 160 ljudi čija se smrt može povezati sa štetnim utjecajima rada s azbestom, te kasnijim razvojem raznih vrsta karcinoma, najčešće plućnoga.

- Postajemo ukleti grad - kaže Ana Musa, čelnica pločanske ekoudruge "Lijepa naša". Proteklih dana zaprijetila nam je naftna mrlja, u krugu Luke Ploče iza žičane ograde u 120 kontejnera se navodno nalazi čak 250 tona opasnog amonijaka, uokolo željezničke pruge već skoro dvije godine praši oko 140 tona rasutog tereta, sada se nelegalno počeo odlagati i opasni azbestni otpad koji zatim netragom nestaje, što je najbolji dokaz koliko je bio otrovan. Gdje je sada: u moru, u Neretvi, u nekom od kanala? U Pločama se očigledno događa ekološki kaos, i svakim danom smo sve zabrinutiji za sve nas i našu djecu - ističe Musa.

NIJEMI DIREKTOR

Direktor "Novog Plobesta" Ivica Žulj nije bio raspoložen za razgovor s Feralovim reporterom. Najprije ga je zanimalo kako smo uspjeli pribaviti broj njegova mobilnog telefona. S pitanjem o mogućnosti je li opasni azbestni otpad iz kruga nekadašnje tvornice "Azbest"/"Plobest" završio podno Laništine razgovor je i završio. Žulj je, pak, drugim medijima izjavio da tvrtka kojoj je na čelu nema ništa s nelegalno odbačenim otpadom. Direktor "Novog Plobesta" je, inače, nezavisni vijećnik u Gradskom vijeću, te donedavni član Poglavarstva zadužen za gospodarstvo i bivši zamjenik gradonačelnika Ploča.