beeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeep
~budale jedne~ proslo mi je u mislima ~ s njima se nikada ne moze napraviti dobar posao ~ zaklopila sam laptop i stavila ga u naprtnjacu koja mi je bila na ledima, potrcala sam prema prozoru i skocila kroz njega, staklo se rasprsnulo, bilo je to samo par ogrebotina, spretno sam se docekala na noge i potrcala niz ulicu, odjednom je iz sporedne ulice izletio policijski automobil, a iz njega su odmah izletjeli policajci ~ ruke u vis ~ proderao se jedan debeljuskasti kroz razglas, podignula sam ruke u zrak, jos me nikada nisu uspijeli uloviti u niti jednoj pljacki, sto je znacilo da imam izdajicu ~ a,ako ju otkrijem ubit cu je ~ pomislila sam
sijedila sam u policijskoj postaji,cekala sam sudenje, odjednom je u policijsku postaju usao jedan sasvim neobican starac, duge bijele brade, u crnoj pelerini, s naocalama u obliku polumjeseca, pogledao je u mom smjeru, laganim hodom je dosao do mene i sjeo se na stolicu meni nasuprot, tako da je imao sasvim dobar pogled na moje oci, ja sam njegove pokusala izbjeci, po prvi put sam osjetila grizodusje ~ vanessa, jeli tako ~ progovorio je, ~ ako se pitanje odnosi na moje ime onda je tocno ~ odgovorila sam mu, ~ cujem da ti ovo nije prva pljacka ~ pitao me,njegove oci su me gledale,nisam mogla ne odgovoriti ~ da,nije, bilo ih je vise ~ spustila sam pogled i stala proucavati svoje cipele koje sam ukrala u prosloj pljacki, ~ da te ja mogu osloboditi,ali uz jedan uvjet, bi li me saslusala ~ rekao je ozbiljnim tonom, podigla sam pogled ~ ocito je da nemam izbora,kakvu ponudu imate ~ zurio je u mene par sekunda,kao da razmislja dali da kaze ili da suti ~ ovako ~ poceo je ~ ako mi obecas da vise neces nikome provaljivati u kuce,ja te mogu izvuci iz zatvora i upisati u jednu skolu ~ rekao je i nasmjesio se, gledala sam ga u cudu, nije mi bilo jasno kako jedan starac moze promijeniti moju sudbinu,pa nema caroban stapic, ali posto je ovo bila neponovljiva prilika odlucila sam prihvatiti ponudu ~ prihvacam ponudu ~ nasmijesio se ~ znao sam da hoces,a sada krenimo, prvo do tvoje kuce po stvari ~ opet sam pogledala u pod, nisam znala sto da mu kazem,bilo mi je neugodno ~ ja nemam kuce,ovo sto imam na sebi je jedino sto posjedujem ~ pogledala sam ga u oci,oci koje su odisale toplinom,samo se nasmijesio ~ onda nema problema mozemo odmah krenuti,a tamo gdje idemo pronaci ces novi dom,a sad primi me za ruku ~ primila sam ga za ruku,odjednom mi se sve zavrtjelo,imala sam osjecaj da se provlacim kroz neku meni premalu cijev,kada je sve to prestalo vid mi se polako poceo vracati, okrenula sam se oko sebe, vise nisam bila u policijskoj postaji, sada sam stajala na londonskom kolodvoru 9 i tri cetvrt, ~ nisam znala da taj peron postoji ~ rekla sam to naglas,podsvjesno ~ postoji, ovisi s cije strane gledas, vanessa dobrodosla u carobnjacki svijet ~ pruzio mi je malu koznatu vrecicu ~ to je nesto galeon ako si pozelis zasladiti put,inace preporucam ti da izbjegavas sveokusnjake,meni nisu bas najdrazi,a sto se tice stvari oko toga se nemoras brinuti,sve te vec ceka ~ jos uvijek sam zurila u vrecicu,a kada sam se zeljela zahvaliti, njega vise nije bilo,posegnula sam rukom u dzep i iz njega izvukla kartu
~ od sada vjerujem u carolije ~ izgovorila sam to i ukrcala se na vlak, bio je to put k novom zivotu
Post je objavljen 19.03.2007. u 11:15 sati.