napokon!
zadnjih sat vremena pokusavam otvoriti blog, ali kao meni za inat nece... nasa najdrazha najmladja seka i njezini prijatelji su jos pred dva mjeseca zeznuti net pa smo od tada odsjeceni od svijeta... rekli bi neki tuzno, meni je to dobro doslo zbog kolokvija... koliko toliko :) no, ne zamaram se previse time, sto je bilo, bilo je. al nama jos uvijek net nije popravljen :) a neko bi rekao da je na ovom faxu super-ultra brzi inetrnet ali... sat vremena da otvorim blog.hr? :/
i sama znam da pisem bezveze, ali moram priznati, zazeljela sam se malo ovoga... nisam ja kao oni koji otvore blog pa ga za mjesec dana ugase. ne razumijem takve ljude....
i moram priznati da mi je sve ovo malo postalo naporno... zelim se nekako opustiti ali tu su uvijek one mazohisticke osobe koje mi to ne dopustaju. ili su one u mojoj glavi. da bar.
osjecam se sputano i nemogu obajsniti kako, zasto niti nista. samo ono... ma sigurno znate taj osjecaj...
i neznam koliko mi je pametno ovo ostavljati na blogu pogotovo kad svi zivi imaju adresu. neki bi rekli da je bolje da onda pisem dnevnik. pa, u neku ga ruku i pisem, u wordu pa onda spremam pod nesto deseto da ljudi nikada nebi mogli to pronaci. nitko, osim mene...
da. pocela sam voziti. i raditi :) osjecam se korisno :)
radim u dm-u, valjda bude to sto duze trajalo, tako olaksavam i sebi i svima i tako to...
idem sad, ovo je nesto malo od mene...
pusach...
jejo
Post je objavljen 19.03.2007. u 11:04 sati.