Marketing
Nedjelja ...po mojoj mjeri
Jedan mali spava, drugi „mali“ je jakooo budan, idealna prilika za iskoristiti situaciju i za dobar početak dana… 
Nakon još malo dremke uz kavu smo odlučili da idemo nekud na izlet, u Zagorje (opet me preskočio red za kuhanje 
).
Nije da nismo išli prošlih vikenda ali na drugo stranu i uz obiteljske obaveze. A to onda podrazumijeva limitiranost vremenom, jer nas se čeka sa ručkom, jer treba otići još ovamo i onamo i na kraju dođemo doma umorni.
A ovak sve laganini, sve smo se dogovarali usput. Najprije smo završili u dvorcu Oršić, kraj Gonje Stubice.
Malo prošetali, malo trčali - mama za kolicima koje je nosio vjetar i lagana nizbrdica, a tata ih namjerno pustio 
.
Dečki su brali tratinčice :
Nakon što nas je dobro omamio vjetar i zrak, na ručak . Sjedili smo vani na terasi, Vito je odmah dobio društvo dviju curica koje su ga zabavljale dok ih tata nije odveo doma.
A mi prionu ručku i jeli i jeli i jeli 
i uopće nismo osjetili da smo se prejeli. Još se mužić smijao nekih dečkima koji su se tak natukli kobasa i grah šalate da su se jedva dovukli do auta.
Da smo prejedeni osjetili smo tek kad smo došli doma, valjda nakon što se ručak dobro protresao u autu. Nije bilo druge nego malo zaleć..
Večeru smo naravno preskočili iako je on dokrajčio rožatu koju sam napravila večer prije . Ima teoriju da mu padne šećer i da čim otvori oči mora pojest nešto slatko 
…al poslije svega je mora malo biciklirat, da mu organizam dođe k sebi.
Meni je bio dovoljan čaj od kamilice i sat vremena mira i tišine
Post je objavljen 19.03.2007. u 10:44 sati.