Zasto zivimo?? Da bi dozivjeli padove i uspone?? Da bi nas drugi razocarali?? Da se svakim danom suocavamo sa sve vise problema koji se cine nerjesivim?? Da bi igrali po pravilima koje odreduju drugi? Koji je smisao zapravo svega ovoga?? Da izigravamo nesto sto nismo?? Da bi postali toliko izmuceni osjecajima da s vremenom jednostavno postanemo hladnokrvni i da nam vise nista nije bitno? Da sve ovo izgubi i ono malo smisla sta ima?? Da svakim danom gledamo kako ono sto vrijedi zapravo nestaje i da svakim danom gubimo ono sto smo najvise voljeli?? Da svakim danom,gubimo vjeru u svoja pravila,u svoja misljenja i svoja nacela? Da se smisao svega svodi na nerealne stvari koje u nama stvaraju neku ovisnost i to postoje smisao zivota? Cemu onda zivjeti? Samo da budemo povrijedeni i da postanemo s vremenom drugaciji? Da s vremenom pod utjecajem drugih promijenimo svoja misljenja i preko noci postanemo ono cemu smo se do prije par dana cudili i prezirali? Da izgubimo volju da ikome ista kazemo ili savjetujemo jer znamo da od toga nema nikakve koristi pa da se sami mijenjamo? Zar se smisao svega ovoga svodi na to da jednostavno izgubimo volju za zivotom i za stvarima koje nas upotpunjuju zato jer to drugima ne odgovara?? Zasto bi drugi upravljali necijim zivotom? Zasto da dopustimo nekome da nam svakim danom unistava nasa uvjerenja? Da svakim danom sve ovo vrijedno samo izblijedi i nestane? Da nam misljenje o svemu pocne padati?? I da stvorimo u sebi laznu sliku o svemu?? O nama,o drugima,o zivotu….??Ili je mozda smisao zivota da naucimo voljeti?? …ili pak mrziti… Da naucimo biti voljeni ili da naucimo biti omrzeni? Da pokusamo u svemu vidjeti ono dobro,a zanemariti ono lose ili da prestanemo vjerovati da mozemo nekoga ili nesto promijeniti na bolje?Da prestanemo vjerovati da su svi idealni i misliti da nas nikad nece iznevjeriti?? Da pocnemo shvacati da u svijetu nije sve ruzicasto i savrseno?? Da shvatimo da zivot nije tako jednostavan kao sta se cinio? Ili mozda da prestanemo tjerati svoje misljenje i da prihvatimo tude? Da se slozimo sa nepravdom? Da dopustimo da nas drugi uniste? Da se promijenimo,a da to ni ne osjetimo? Da mozda upravo mi postanemo oni koji ce razocarati one koje vole? Zar je smisao svega da mislimo samo na sebe? Zasto se ne trudimo usreciti one koje volimo? Zasto im to ne pokazujemo sve dok ih na bilo koji nacin izgubimo?Gdje su nestale stvari koje su bitne? Gdje je sve ono za sto se isplatilo zivjeti i muciti?? Zasto zivjeti kad te na zivotu ponekad mogu samo odrzati lijepe uspomene koje blijede i nestaju sa svakom novom spoznajom o toj osobi? Zasto da dopustamo da se svaki put iznova razocaramo? Zasto dopustiti sami sebi da nas povrijede prekrsena obecanja? Zasto se jednostavno ne pomirimo da vise ni obecanja ne vrijede? Zasto plakati za necim sto je proslost?Zasto plakati za obecanjima koja nikad nece biti ostvarena? Zasto se nadati kad vec unaprijed znamo da to nema smisla?? Zasto ne okrenuti novu stranicu u svom zivotu i izbrisati sva losa sjecanja i sve lose sto je uzrokovalo nase probleme i pad misljenja o razlicitim osobama i stvarima? Zasto ne mogu misliti samo na buducnost? Zasto ne mogu pustiti ponos? Zasto uvjeravam sebe da su svi zapravo idealni na svoj nacin? Zasto zivimo od uspomena? Zasto nas stvari iz proslosti na neki nacin koce da bi napravili nesto drugo? Zasto jednostavno se ne pomirim s cinjenicom da velik dio mojih shvacanja nema smisla?? Da ponekad zivot nema smisla? Da je jedini smisao zivota zivjeti s nadom da ce sve ispasti savrseno,a uvijek ispadne daleko od toga? I cemu sve ovo? Hoce li ovo ikada imati smisla?? Hoce li moje suze ikada imati smisla? Hoce li moji osjecaji jednostavno izblijediti i hoce li sve postati navika?? Hoce li sve postati jedna dosadna rutina? Da li ce ikad moja iscekivanja biti ispunjena ili ce svaki put zavrsiti mojim suzama ili mojim unistenim nadanjima i osjecajima?? Hoce li ikad neki ljudi shvatiti sto ja uopce zelim od njih?? Hoce li se sve patnje i sve radosti isplatiti na kraju? Da li sve to cinimo radi sebe ili da bi usrecili druge? Kada odrastemo,gdje ce nestati nasi ciljevi i nasa nadanja? Gdje su nestala moja brojna nadanja od prije nekoliko godina?? Nestala su pod utjecajem surove realnosti,nestala su onog trena kad sam se suocila s cinjenicom da ipak vise ne mogu gledati svijet djecjim ocima i da se ne mogu praviti da mi je sve idealno i da se sa svima slazem?? Nestala su onog dana kad sam pocela popustati da bi usrecila druge,a da oni to nisu shvacali i da mi to nikad nisu vratili…mozda jednog dana i sva moja sadasnja misljenja i osjecaju nestanu..mozda popustim samo da bi usrecila druge,ali sto time dobivam?? Da na kraju svega jednostavno shvatim da to opet nije imalo smisla?? Da su se moje rijeci izgubile nepovratno,da nikome nije stalo do toga ili da se samo cini da je nekome stalo…zasto plakati za necim sto smo odavno izgubili? Zasto se nadati u nesto sto je vec odavno propalo? Zasto vjerovati u nesto sto se nikada nece dogoditi jer nikome nije stalo do toga?? Zasto plakati za propustenim prilikama?? Zasto plakati za krivim odlukama i postupcima??Zasto plakati zbog ljudi koji to ne zasluzuju? Zasto voljeti one kojima to nista ne znaci?? Zasto zeljeti nekome nesto dobro kada taj netko ni sam sebi to ne zeli? Zasto uopce razmisljati o svemu ovome?? Zasto uopce pronalaziti smisao zivotu?? Zasto da vjerujem u nekog kada taj netko nikada nece shvatiti sto ja zelim… Zasto da patim? Zasto da se nadam da ce sve biti bolje s vremenom,da vrijeme lijeci rane kada znam da to nije tako?? Previse mi se slika dozivotno urezalo u pamcenje da bi izblijedile…previse sam suza prolila za stvari i osobe koje to nisu ni zasluzile niti ce to ikad znati… previse je rana koje nikada nece zacijeliti….vise ne vjerujem da ce vrijeme to napraviti…budimo realni, one nadublje rane nikada nece zacijeliti i uvijek ce boljeti jednakim intenzitetom,a mi cemo to skrivati laznim osmjesima i nikad ne priznati sto nas boli i tko je kriv za to………..
Post je objavljen 19.03.2007. u 00:25 sati.