Sjednete tako za radni stol puni stvaralačkog žara. Upalite računalo, pokrenete Word program, još jednom razmislite o temi i – počnete pisati!
Jer, čvrsto ste odlučili - postati ćete pisac! Bez obzira na sve, pa i na opće čuđenje vaše bližnje i daljnje rodbine, kojoj se vaša odluka nimalo ne sviđa, jer su u vašoj obitelji od kada se zna za nju svi bili poljoprivrednici ili obični fizički radnici. Ali nikome do sada nije palo na pamet da bude nekakav, zamislite, pisac!
No, ne obazirete se previše na njihovo dosadno gunđanje, već se u sebi veselite kakvu će facu napraviti kad jednog dana u nekim novinama ugledaju vašu priču. Više vam neće govoriti da ste u pisanju priča promašeni slučaj.
I, evo ga! Nakon mnogo muke i podočnjaka od buljenja u računalo, napokon ste nekako sklepali svoju prvu priču. S nemalim ponosom je pokazujete svojoj familiji, no oni ne dijele vaše oduševljenje. Smatraju da nije ništa posebno, dapače, čak misle da je potpuno bezvezna. Ali, vi si nedate pokvariti raspoloženje. Na kraju krajeva, kao da se oni razumiju u umjetnost.
Sada slijedi druga faza na vašem putu da postanete pravi pisac, a to je –objaviti priču! Uskoro saznajete da je to veća umjetnost nego negoli napisati je. Hodate uporno od jednog do drugog urednika nudeći im svoje remek-djelo, ali vas oni isto tako uporno odbijaju. Nikako da shvate svu veličinu rukopisa kojeg im nudite.
Već obeshrabreni mislite odustati, kad naletite na jednog urednika kojem se vaša priča sviđa, i koji pristaje da je objavi. Konačno da i to doživim, pomislite u sebi. POSTAT ĆU PISAC! Kako to veličanstveno zvuči običnom smrtniku.
No, nažalost uskoro shvatite da vaše muke još nisu gotove. Tek slijedi ono najteže – dočekati dan kad će izaći novine u kojima je vaša umotvorina.
Svaki mladi pisac zna kakve su to muke. Noću ne možete spavati zbog toga, danju ne možete jesti, i na užas vaše djevojke izgubili ste svako zanimanje za one stvari, pa vas je zbog toga ostavila. No to je mala cijena za vašu misiju.
Konačno je došao i taj dan, dan «D». Odlazite do kioska i kupujete novine u kojima je vaša daljnja sudbina pisca. Ne otvarate ih odmah. To činite tek kod kuće pred cjelokupnom rodbinom koju ste za tu prigodu okupili kako bi im pokazali svoju priču objavljenu u poznatom listu male naklade. Time ćete im napokon pokazati i dokazati da nisu bili u pravu što su sumnjali u vaše spisateljske sposobnosti.
Grčevitim potezima otvarate novine. Stranicu po stranicu. Na ovoj nije. Ni na sljedećoj. Ah, napokon, evo je!
Rodbina oko vas približila je glave novinama u vašim rukama, i počela čitati. Dakako, i vi ste s njima, tek toliko da vidite kakav je to osjećaj čitati vlastitu priču objavljenu u velikim novinama. Ali što je to? Naslov priče je onaj koji ste vi stavili, ime autora vaše. Ali za priču se to ne bi moglo baš sa sigurnošću reći.
Doduše, ima tu i nekih vaših rečenica, nije da nema. Ali općenito gledajući i za vas je vaša priča nova. Naime, lektori ili kako se već zovu ti što su uništili vašu muku i znoj, nešto su prepravili, nešto dodali, većinu izbacili, i tek je onda objavili.
Što je - tu je. Ipak je to na kraju krajeva vaša priča. A to što su je sasvim izmijenili ne znači da ćete je se zbog toga odreći.
Dakle, snovi su se ostvarili. Rodbina se uvjerila da imate nešto malo talenta – što su zaključili po tome što vam je priča objavljena. Ali, ipak su na odlasku, onako usput, dodali da bi ipak bilo bolje da se bavite nečim pametnijim. Kao na primjer, da se zaposlite kao čistač ulice. Ljepša vam se karijere kaže, misle.
Ali nekoliko dana kasnije, na opće iznenađenje i svekoliku radost rodbine, izjavljujete da ste odlučili prekinuti karijeru pisca. Svi se čude i pitaju što se dogodilo, otkud takva nagla promjena?
Ni ne slute da je takvoj odluci pridonijela visina honorara kojeg ste primili za svoju objavljenu priču!
Post je objavljen 18.03.2007. u 18:58 sati.