Marketing
Dok mariniram srdele
Bogati, već sam i zaboravila kako je pisati post. Pretjerala sam s poslovnošću u zadnje vrijeme, ali bolje se sad učmariti potencijalnim budućim klijentima, a ne kasnije kukati. Cvrčak i mrav. Zaključila sam da mi odlično ide prevođenje promotivnog materijala o zubarskim proizvodima tipa četkice, konac, pasta. A došla sam i do tog trenutka da si dizajniram svoju prvu vizitku sebe kao privatne poduzetnice. Nešto sam sklepala u Fotošopu pa ćemo vidjeti. Zasad još nemam nikakav ingeniozan logo. Samo puke informacije. Ako mi netko želi dizajnirati, slobodno. Sad sam se sjetila svoje prve vizitke kao privatne nepoduzetnice. Ljeto '97., čini mi se, sama se vraćam iz Londona i imam hrpu vremena na Victoriji čekajući vlak za Heathrow. A ostalo je i nešto kovanica u novčaniku. Za pivo je prerano, gladna nisam, tražim neke flipere ili igrice, ali ništa zanimljivo. Ali naiđem na automat za izradu vizitki! Tu se odmah raspametim i zaključim kako je važno za jednu prosječnu hrvatsku studenticu da ima komplet svojih vizitki i pljunem nekih 5 funti za hrpu vulgarnih crno-bijelih vizitki u najosnovnijem fontu. Budem sva ponosna. Mislim da sam ih potrošila jedno 5 u životu, ne računajući one distribuirane među prijateljicama. Nadam se da će mi ove sada ipak više koristiti.
Jučer sam se uhvatila kako prvi put u životu mariniram srdele. Moraju stajati zatvorene bar 24 sata pa još odbrojavam do trenutka degustacije. Sad je na placu trend da prodaju već očišćenu srdelu i to pozdravljam koliko i reformu mirovinskog sustava.
Još jedno otkriće do kojeg sam došla tek na pragu tridesete. Kupiti čepove i pumpicu za butelje. Onda se time zatvori otvorena butelja i radi na principu vakumiziranja boce pa nema više suze liju smeđe oči nad ukiseljenim zadnjim decijem finog vina koje par dana stoji u frižideru. Pumpica i 2 čepa za 70 kn u vinoteci Vivat u Boćarskom domu. Spala sam na jeftine reklame kad nemam o čem pametnijem pisat.
Trenutno me najviše vesele skorašnje čišćenje balkona i sadnja začinskog vrta. I nadolazeći, ako sad ne padne neki bolesni snijeg, roštilji u prirodi. I praznici koji padaju taman da ih fino možeš spojiti. Plan je Logarska dolina za Uskrs, Beč & Prag za Prvi maj, a poslije kad bude za kupanje, more u svakoj prilici. Nekako sad stalno putujem na mjesta na kojima sam već bila, a žudim za nečim novim. Makar Prag uvijek prolazi. Ali opet... Jebiga, gora polovica mi nije neki globetrotter, nema se ni godišnjeg puno, novci i tako. Ali svečano si obećavam da do kraja godine moram na neku novu inozemnu lokaciju ili ću svisnuti.
Post je objavljen 18.03.2007. u 16:56 sati.