I čovjek je sijedio sam.
U dubokoj tuzi.
I sve su mu životinje prišle i rekle:
„Ne želimo te gledati tako tužnog...;
Traži što god želiš i imat češ to.“
Čovjek reče:
„Želim imati dobar vid.“
Jastreb reče:
„Imat češ moj vid!“
Čovjek reče:
„Želim biti snažan.“
Jaguar reče:
„Bit češ snažan kao ja.“
Onda je čovjek rekao:
„Želim spoznati zemljine tajne.“
Zemlja mu odgovori:
„Ja ću ti ih pokazati.“
I tako je bilo sa svim životinjama...
Kada je čovjek dobio sve darove
koje su mu životinje mogle dati...
... otišao je...
Tad sova reče ostalim životinjama:
„Sada čovjek zna mnogo toga. Odjednom me je strah.
Jelen reče:
„Čovjek ima sve što mu treba. Sad će ga proći njegova tuga.“
Ali sova opet reče:
„Ne. Vidjela sam prazninu u čovjeku...
Duboku kao glad koju nikada neće zadovoljiti...
To je ono što ga čini tužnim i željnim spoznaje.
Ići će i uzimati...;
Dok jednom svijet ne kaže:
„Ne postoji ništa više za spoznati i dati.“
Post je objavljen 18.03.2007. u 16:00 sati.