Odraz posrnule mlade nade,
odjevene u crno,
gubi se iz magle pepelnih gorja,
blijedo pruža ruku,
rastaje se s javom.
Dodiruje vrh - nevinost ju bijeli.
Sjenama ocrtava osmjeh
što je nedavno srebrno blještao.
Promjenila je kožu i kosti,
skrivene izvore i boju glasa.
Umjesto crvenog oblači sivo.
Makove po polju gazi.
Veslajući ranojutarnjom rosom,
ogrnula se zrakama sunca.
Uvjerena šaptajima mladih kunića,
zanesena grubim, prohladnim mirisom
krepke kože.
Dopustila je suicid tučka.
Post je objavljen 18.03.2007. u 12:02 sati.