Evo ovo vam je priča koju sam našla u jednoj staroj bilježnici iz 1.razreda (srednje)..... Kad sam to našla odlučila sam ju tu napisat i malo sam se zabrinula jer već jako dugo vremena nemam inspiracije niti potrebe da pišem ovakve priče, a to sam radila od kad sam naučila sva slova abecede.... No dobro, mislim da je ovo bio neki period moje depresije ili straha od stvarnog svijeta, jer ovo je stvarno jedina sadržajno teška priča koju sam napisala. Samo da vam kažem da je potpuno izmišljena, iako nazalost ovakvih situacija na svijetu ima.
Bio je petak ujutro i iako je imala školu popodne morala se rano ustati kako bi stigla obaviti dvije cuge, skuhati i pojesti ručak te pogledati novu epizodu najdraže serije. No, tog ju jutra nije probudila budilica.
-Ljubavi, ovdje sam, opet uz tebe!- prošaptao je glas
Ona je bila u polusnu nagovarajući se da otvori oči. Od toga ju je glasa prošla jeza. Uspjela je otvoriti oči i tada je ugledala osobu koja sjedi na njezinom krevetu. Njenim tijelom prošli su trnci. Ukočila se. Oči su joj se raširile u strahu. Prsti su joj se mučno skupili u šaku.
Jedino je uspjela polako i prestrašeno promucati njegovo ime.
-tako je najdraža moja! Vratio sam se i više te nikada neću napustiti.-on je veselo otcvrkutao uz širok osmjeh na licu i iskričav sjaj u očima
-Ne!-zajecala je
Što "ne", malena? zašto si mi tako izgubljena? Mislio sam da ćeš se razveseliti.-rekao je sad već pomalo zbunjen njenom reakcijom, a u očima se mogla primjetiti naznaka razočarenja
-Ali....ali....mislila sam da je s nama gotovo....
-I ja isto, šećeru, ali evo vratio sam se i sad može biti kao i prije, sudbina nas želi zajedno!
-Ali ja ne želim biti s tobom! Ne želim da sve bude kao nekad! želim samo da zauvijek odeš iz mog života!- govorila je kroz suze
U njegovim je očima počeo rasti bijes:
-Kako to misliš???mi ćemo biti zauvijek zajedno! Zauvijek, jel se sjećaš? Zauvijek!
-To sam govorila davno, jer sam bila zaljubljena i blesava i sada mogu sve to sagledati drugim očima i mogu zaključiti da mi sigurno nije suđen dečko koji me mlati!-jecala je
-Glupačo!Mislim da smo to već davno raspravili i riješili!Rekao sam ti da sam to napravio da bi ti shvatila neke stvari!
-Ne mogu vjerovati! Kako si me samo uspio u to uvjeriti! Nevjerojatno da sam ti oprostila svaki put kad si me istukao i nanio mi bol!-suze su joj počele topiti lice
-Šuti! šuti! Šuti! Ne mogu te slušati kako pizdiš! Dobro pa šta je tebi? Šta ti više ništa ne osjećaš prema meni?- on je bivao sve ljući
-Osjećam, naravno da osjećam! Osjećam strašnu gađenje! Gađenje kakvo nisam mislila da ću prema ikome osjećati ikad!-vrištala je
-Ne govori to, idiotkinjo! Ne misliš tako!
-O, da, mislim! Imam dečka kojeg volim i koji mi pruža ono šta ti nikad nisi: ljubav, sreću i zadovoljstvo!
-Imaš dečka? Kurvetino! Dogovorili smo se: ZAUVIJEK! To ti baš ništa ne znači??? Rekla si da ćeš me čekati i voljeti dok se ne vratim! Taj tvoj dečko ne može ti dati onoliko koliko sam ti dao ja. ne može ti dati ni toliko ljubavi, sreće ni zadovoljstva koliko ssam ti ja to pružao!
-Mnogo se stvari promijenilo, postala sam zrelija i pametnija, shvatila sam da ne trebam patiti zbog nečega šta nije niti je ikad bila ljubav! Jedino što mi sadašnji dečko nikad neće moći pružiti, a ti si mi tako bezuvijetno pružao, jesu BATINE!
Iz njegovih su očiju poletjele iskre bijesa, zgrabio ju je za kosu i rekao:
- Glupa ženska glavo! Vidiš da to sama tražiš? ti si obična drolja, sponzoruša, a ja ne mogu vjerovati da te toliko volim!
Zgrabio joj je glavu i počeo ju ljubiti. Ona ga je odgurivala od sebe, bacala se, otimala, ali on je bio snažniji i nastavio je grubo pritiskivati svooje usne na njezine. Ona je plakala i jecala od nemoći. počeo ju je dodirivati, a kroz nju je prolazilo neopisivo gađenje. Odgurivala ga je, udatala, izmicala se njegovim neugodnim dodirima, no on ju je stiskao sve čvršće i čvršće. Skupila je svaki atom snage u svom slabašnom tijelu i uspjela ga je odgurnuti od sebe.Tada je on zamahnuo i snažno joj opalio šamar, a zatim ju je drugom šakom snažno udario u trbuh. ona je pala na pod od snažne navale boli, on je kleknuo do nje, zgrabio ju za bradu, grubo poljubio a zatim snažno lupio njezinom glavom o rub kreveta.
-----------------
Otvorivši oči, vidjela je kako leži u bolničkom krevetu. Njezina mama odmah je ustala sa stolice i zagrlila ju i stala ju obasipati sa stotine poljubaca.
Tada je u sobu ušao on, a ona je raskolačila oči u strahu i nevjerici te rekla:
-Što ti radiš tu?
On je zaustio da odgovori, no zatim je njezina majka rekla:
-Da što tu radi? Pa on te pronašao i zahvalna sam mu najviše na svijetu, hvala Bogu da je naletio u pravom trenutku!
Ona nije mogla ništa reći, mučila ju je snažna glavobolja i pokušavala je dokučiti što se to događa.
A on, on se samodopadno smiješio i promatrao ju sa sjajem u očima.
-Malena, mi ćemo ubuduće lokotom zatvarati sve prozore kako se ništa ovakvog više nikad ne bi desilo!-rekla je njezina mama
Tada je u sobu uletio njen tata te rekao:
-A taj koji ti je to učinio neće živ ostati!
Toliko od mene...svih vas volim!
Post je objavljen 18.03.2007. u 01:25 sati.