Marketing
SAMO NAVIKA
Nisam postala poklonica Magazina iz (sad već prošlih) vremena Jelene Pepeljuge Rozge, ako ste to pomislili. Zapravo sad, dok prevodim prezentaciju u PowerPointu u jednom, a nabadam tekst u blog editor u drugom prozoru preslušavam piratski CD pod imenom i prezimenom 'Urbane balade', s mjestom rođenja/prženja 2005. u Rijeci. Zaboravila sam što je na njemu, pa kako sam u urbano subotnje večer, kao urbana mlada žena slash osoba raspoložena za malo urbanih zvukova dok se bavim svojim privlačnim urbanim poslom, htjedoh se podsjetiti. Hm. Ne želite znati kakva me playlista dočekala, ali eto, priznajem, još uvijek slušam - odnosno, slušalicama i pripadajućim zvukovima preraspoređujem slušne koščice i moždane vijuge. I razmišljam o navikama.
Ne sjećam se više koje je to godine bilo, ali sjećam se da su velike ju-dinare zamijenili elegantni i ispeglani ruđeri boškovići. Nije opet prošlo dugo (a moguće i da se raspon vremena u prošlosti smanjuje kako idu godine), a pročulo se da dolazi nova valuta - kuna i njoj pripadajuća lipa. Kad živite cijeli život s dinarima, bilo jugoslavenskim bilo hrvatskim (marke da ne zaboravimo!), a niste možda proživjeli ono prethodno kunsko razdoblje u hrvatskoj povijesti, čudno vam je, u najmanju ruku, što ćete, recimo, kruh kupovati za male sisavce iz reda zvijeri. Meni je još smješnije bilo to što ću kao kusur dobiti - lipe. 5 lipa mi je zvučalo ko 5 jablana, 5 hrastova ili 5 breza. A kako ću reći da nemam prebijene - nemam ni lipe?! 
Bilo kako bilo, došle kune, došle lipe, našle mjesto u novčanicima i pustile korijenje u jeziku, preuzele idiome i progutale metafore, a vremena kad nismo imali ni dinara otišla u ropotarnicu lingvističke povijesti. Semantički, naravno.
U smislu punog kruga koje su neki označitelji prošli na putu do ostranjenja i natrag posebno je zanimljiv vokabular iz računalno-informatičkog svijeta. Poslužitelji, preglednici, ajde i nekako, mada u svijetu IT stručnjaka, odgovorno tvrdim kao aktivni promatrač na brojnim konferencijama, stručnjaka i laika razlikujete po sljedećem: ekspert će reći server ili srvr, laik poslužitelj; prvi će reći brauzr, s jedva čujnim r s mjestom tvorbe daleko otraga (ono, bio sam u jukej and juesandej, kužiš), a drugi to pregledno voli zvati preglednikom, ili čak školjkom. (Čudno zvuči? Never heard? Stvar navike!) Bilo kako bilo, i jedni i drugi vole reći 'tražilica', mada su vjerojatno (i jedni i drugi) bili na leđima od stripyjevskog smijeha kad su prvi put čuli tu hrvatsku kovanicu. Kao ja kad sam čula 'očvrsje' i 'omekšje' za hardver, odnosno softver. Prvi put. Sad mi se čak perverzno i sviđa, i već vidim da bih se lako mogla na njih naviknuti. Kao i na 'međuspremnik' za clipboard, 'udvajanje' za 'copy-and-paste' ili simpatični 'vatrozid' za 'firewall'
Okej, zrakomlat i brzoglas nisu zaživjeli, ali moguće da je to zbog političko-ideološkog tereta vremena u kojem su nasilno izronili na scenu. Sport i šport je također dugogodišnja prešutno riješena dvojba u kojoj je fonetizirani njemački pandan, ako ne pitate Ivu Škarića, izgubio bitku.
O navici sam razmišljala recimo, dok sam pokušavala prevesti drive-in. Kad vidite to u kurzivu, kako to neki moji kolege i kolegice prevode, ograničeni slovnim mjestima u titlu, je li vam jasno što je? Naravno, ako ljudi u sljedećoj sceni sjede u autu, jedu kokice i komentiraju film koji gledaju, stvari postaju malo jasnije, ali ima li potrebe to ostavljati? Zagrebačka banka ima drive-in bankomat na svojim stranicama, dok Raiffeisen ima 'poslovanje iz automobila', što je vrlo zgodno kad niste prostorno ograničeni. Drive-in kino, ili gledanje filma iz auta? Ni na jedno nismo toliko sviknuti da ga se ne bismo mogli odreći, pa ja stoga predlažem autokino, u značenju 'gledanja filma iz automobila a la stari američki filmovi i američki sitcomi iz osamdesetih'.
O navici sam razmišljala i kad sam danas čula neku tetu na RTL-u kako govori da nikad ne bi bila u njegovim cipelama. I uhvatila sam sebe kako mi taj direktan i nepravilan prijevod s engleskog čak i dobro zvuči. Znam i zašto: moje se vizualno i slikovito pamćenje naviklo na cokule koje mi se narišu u glavi kad god to pomislim ili kažem na engleskom, pa se mentalna slika na hrvatskom imala s čime poklopiti. A što fali izrazu 'na njegovu mjestu', buni se moja potrojena anglističko-kroatističko-germanistička ličnost? Odgovor je jednostavan: Fale mu cipele!
Otvaranje poglavlja o utjecaju izvorne i ciljne kulture na ciljnu i izvornu naviku te dubine i plićaci jazova između istih daleko bi me odvele, a ja sad zapravo moram što skorije zatvoriti ovaj prozor i koncentrirati se na podprozor s prijevodom. Stoga ću samo načeti pitanje nekih polupoznatih ili izmišljenih brandova, igračaka, slatkiša, talk-showova ili superpoznatih, a neprevedenih, koje ja, zbog igre riječima u dijalogu, moram prevesti. Njima vrvi serija koja mi je većinu vremena navrglave, ali koja mi omogućuje određene kreativne slobode i prosvjetljenja, obično u kasne sate. Slijedi par prošlotjednih bisera iz glosara, s tim da ideju 'bisera' u ovom slučaju možete shvatiti najmanje dvojako:
Billy Bunny cereals - Zekine žitarice
Cookie Monster - Čudovište Keksić
Fiber Bears - Medonje
Rad dad - Tata-mata
Rice-a-roni - Pržena riža
Squirminator - Migoljator
(Mr) Woodchuck - g. Dabrovski
A sve to uz napomenu da je konačan odabir varijante prijevoda uvelike ovisio o potrebi stihovanja, rimovanja i prilagodbe nekoj šali zbog koje publika u studiju vrišti od smijeha. Ha-ha. Ha.
Post je objavljen 18.03.2007. u 00:15 sati.