Marketing
Ruši se kao kula od karata...
Sve je bilo super... bila je sretna. Zadovoljna svojim životom i okruženjem u kojem se nalazila. A sada? Sada joj se čini da je njen život ipak od karata i da se jedna po jedna polako riše. Zašto? Dolazi doma nakon faksa, sretna tada još... Ulazi u stan i mama ju pita dali je vidjela novine. Ona odgovara da nije i šta je tako važno da mora vidjeti? Mama joj daje novine i ona ostaje bez daha, bez teksta. Suza joj se javlja u oku. Prijatelj je optužen za ubojstvo troje ljudi... Nekada najbolji prijatelj iz osnovne škole. Cijeli ga život zna. Otvara stranicu na kojoj sve detaljno piše i čita redak po redak. Oči se pune suza, ali još ne plače. Drži se još... Ne može vjerovati. Mama i ona gledaju vijesti. Prvo na prvom programu, pa na drugom, onda nova-tv i na kraju rtl. Svi isto govore. Njegova slika na vijestima i još dvojica... isto ih zna. Sad počinje plakati. Suze su krenule. Mama ju pogleda, a ona odgovara da se nije mogla suzdržati jer nije joj jasno. Mama odgovara da razumije i da zna kako joj je. Cijeli dan je loše... Treba alkohol da zaboravi na sve to, pa makar samo na nekoliko sati. Zove prijateljicu i kaže joj sve. Ona joj odgovar da nije za van, ali da će joj javiti. Javila joj je da su cure kod nje za cuganje i da dođe kod njih... neka i spava tamo. Ona se skroz slaže, sve samo da nije doma jer sve se to i dogodilo ovdje u kvartu gdje ona živi. Spremila se i otišla... Kupila je sebi cugu i krenula k curama. Kada je došla bilo ih je tamo 7 cura i počele su piti. Onda su se javili neki dečki... i oni dolaze. Njih četvorica... jedan od njih je njena simpatija. Bila je sretna, ali nije mogla sada na to misliti. Glava joj je bila puna misli... prisjećala se osnovne, vremena kada se družila sa najboljim prijateljem koji je sada osumnječen za ubojstvo troje ljudi. Pila je samo da se malo napije i zaboravi... ali nije joj neš uspjevalo. Smijala se i zabavljala, ali u biti joj se stalno slika iz novina vrtila po glavi. Njegova slika i pogled koji nije više prepoznavala... nije više znala tko je taj čovjek. Došli su dečki. Sad je krenula zabava... smijeh, veselje, cuga. Bilo je fora na tulumu. Ona je samo gledala u svoju simpatiju. Bio je jako lijep, ali... shvatila je sve. Njemu se ona ne sviđa. Tada ju to nije mučilo... ne tu noć jer alkohol joj nije dao da padne u bed još i zbog toga. I ovako je sebi govorila da se neće puno nadati da ne bi bila povrijeđena... samo nije znala da je već kasno za to. Vrijeme je prolazilo i neke su cure otišle. Sada je bilo 4 dečka i 5 cura. Jedna je otišla u sobu sa jednim dečkom :-), dok su se druge zafrkavale sa ostalima. Jedan se čak i skidao, pa su jedna po jedan išle u sobu ga gledati. Nikada nije neš takvo doživjela... ma ludnica. Dečki su bili super.
To ju je malo opustilo... Cure su išle na spavanje u 04:30, a ona je ostala sama sa dečikima. Nije joj se dalo više gledati njenu simpatiju jer je polako počela luditi. Otišla je na balkon i pričala sa jednim od dečkiju, a ostali su legli spavati do prvog busa kada su krenuli doma. Pokrila je dečke da spavaju i pričala sa ovim na balkonu. Fora je dečko i lijepo su se napričali. Došlo je 05:00 i krenuli su na bus i doma. Otpratila ih je i išla spavati... ali nije spavala. Prvo je gledala televiziju, pa prčkala po novinama, pa slušala muziku i tako sve do 10:00 kada je počela čistiti stan. Počistila je i onda riješavala križaljke... Prije toga je frendica bila malo budna pa su pričale. Rekla joj je da je pričala sa onim njenim i rekla joj ono šta i sama već zna. A taman joj je htjela reći da se zaljubila i da je sinoć bio presladak... ali nije rekla jer je imala filing da je bolje da šuti. I tako je i ispalo. Kad joj je frendica sve ispričala nije niš rekla. Samo da je znala i da je sinoć to sama zaključila. Nije htjela ništa reći. Išla je čistit samo da ne misli na sve šta se dogodilo zadnjih tjedan dana... Išle su kasnije do grada jesti i onda je ona išla doma. Bila je čudna, ali opet skroz normalna. Samo je frendica znala da nije ok jer ona se smijala, ali nije se smijala... A doma ju još veći šok čekao. Mama joj daje novine od toga dana i na naslovnici ime od prijatelja i priznanje. Sve ih je on ubio... Počela je plakati, drhtati. Niš joj nije jasno. Ubio je dva muškarca i jednu curu. Hej curu... Pa to je mogla i ona biti. A ubio ih je radi 3000kn i 150EUR i šaku tableta. Htjeli su opljačkati tog nekog dilera, i na kraju ih je sve ubio. U šoku je ... još i danas. Ne razumije, ne prepoznaje ga više. Tužna je, ljuta, povrijeđena... a najviše zbunjena. Zbog svega. Opet je boli, ali ne diraju to. Rekla je sama sebi da se neće obazirati na tu bol. Neka ju boli, a ona će se praviti da ne osjeća to sve šta osjeća. Glava joj je zbrkana sva... Rekla je frendici da ju niš ne pita nekoliko dana dok ni sama ne shvati šta je i kako stoje stvari. Nije oduševljena frendica jer želi da joj se povjeri, ali ona nema snage pričat. Jer ni ne zna šta da priča jer ona je sada samo jako zbunjena. Glava joj je puna svega, ali ničega.... Samo puno pitanja, a nijedan odgovor. Puno upitnika... a još više misli koji ni sama ne razumije.
Post je objavljen 15.03.2007. u 22:14 sati.