Karlisti i alfonsovci – tradicionalisti
Karlisti su Republikancima oštro zamjerali što su se ovi okomili na karlistički ideal – prevlast crkve u obrazovanju i kulturi, a zapravo Republikanci su nanovo oživjeli taj stari pokret, no, sada se tom pokretu priključuju mladi ljudi iz građanske klase. Tako karlisti u svom polumističnom preziru suvremenog svijeta (osobito liberalizma i francuske revolucije) ostaju i dalje krajnje odani Bogu, Domovini i Kralju (Dios-Patria-Rey) u čemu doista nije bilo nikakvog licemjerja. No, baš kao i anarhisti koji su vjerovali da se pištoljem i enciklopedijom može stvoriti novi i bolji svijet, karlisti vjeruju u strojnicu i misal. Tako i karlisti kuju svoju potajnu zavjeru protiv Republike. Pobuna koju su sanjali karlisti imala je za cilj restauraciju monarhije.
Falangisti – Falange Espanola (fašisti)
Falange Espanola (FE) i Juntas de Ofensiva Nacional-Sindicalista (JONS) udružili su se i postali falangisti. Njihov je cilj bio osuđivanje separatizma i klasne borbe, a podržavali su ekspanzionizam (priključenje Gibraltara, Tangera, francuskog Maroka i Alžira), te žestoko osuđivali i napadali bilo kakav strani utjecaj u Španjolskoj. Članstvo Falange bilo je uglavnom mlado i nisu se primali ljudi iznad četrdeset godina. Krajnji cilj im je bio stvoriti državu mladih, a članovi su bili uglavnom nezadovoljni bogataški sinovi željni atmosfere nasilja, nezadovoljni pripadnici građanske klase, mladi studenti, ali i nezadovoljni i razočarani bivši socijalisti i komunisti. Ideologija je bila frazeologijom slična karlističkoj.
Anarhisti – romantičari Pariške komune
U Confederacion Nacional de Trabajo (CNT) od početka glavnu riječ vode anarhisti koji romantičarski gledaju i sanjaju španjolsku verziju Pariške komune. Za ostvarivanje svojih ciljeva služe se antiparlamentarizmom, sabotažama, neredima i štrajkovima koje organiziraju među radnicima i rudarima.
Komunisti – Partido Comunista Espanol
Komunisti su izrasli iz proboljševičkih frakcija socijalista i anarhista u doba ruske revolucije. Glavna im je krilatica i cilj borba protiv socijalista(socijalfašista) i anarhista. Na komuniste su svi gledali s velikim strahom iako su oni sve do 1934. godine bili gotovo u samovoljnoj izoliranosti od svega i od svih. Međutim u njihovim je redovima i jedna poluvojna organizacija Milicias Antifascistas Obreras y Campesinas (MAOC) koju vodi Modesto, bivši dočasnik iz Maroka.
Na kraju Athumanunh će zaključiti: dok sve više rastu sjene rata i fašizma ove pobrojane strane svrstavaju se lijevo i desno. Tako oni na lijevoj strani (komunisti, anarhisti, socijalisti) prihvaćaju revolucionarnu frazeologiju i ujedinjuju se pod parolom opasnosti od fašizma, pa ti isti postaju snažan 'mit' svima koji su voljeli mir i slobodu, a nezadovoljni su starim strankama. Gotovo istodobno desnica (karlisti, monarhisti, falangisti, socijalfašisti) je ujedinjena i postaje joj snažan 'mit' imperija i nacionalni preporod. Pojava jednog komunista i jednog fašista izabranog 1933. u Cortesu snažan je i zloslutan znak i opće upozorenje.
Post je objavljen 17.03.2007. u 22:41 sati.