Vidjela sam ga malo prije… Onako… savršenog… Doduše, njegova kosa nije više kestenjasto plava, ali su njegove oči još uvijek plave..duboke..sjajne..jedinstvene..neponovljive.. Nekako mi se sve vratilo. Prisjetila sam se svega. Ali, onda sam se samo osmjehnula i okrenula misli na neku drugu stranu.. U stvarnost..
…
Znate onaj osjećaj kada vam nešto nedostaje? Imate sve, ali vam nešto nedostaje. Tražite nešto više. Tražite svoje sunce.. A sunce, sunce treba tražiti u malim stvarima.. Recimo.. Kada ste zadnji put otišli na rolanje s frendom/frendicom i uživali na suncu hihočući se glupim stvarima i komentirajući prolaznike??
Ili.. kada ste zadnji put zagrlili nekoga onako..jako.. i prisjetili se nekog jako važnog događaja za vas?
Ili.. kada ste zadnji put poslali poruku nekom frendu/ici iz osnovne?
Ili.. kada ste zadnji put obukli svoje najdraže traperice i svoju najdražu majcu, uzeli svoj MP3 (osjećali se jako dobro) i jednostavno izašli iz kuće.. Sjeli na sunce i uživali u pogledu na..hm.. :)
Ma.. dalje maštajte sami..
…
No, s druge strane.. Možda ste vi pronašli svoje sunce.. Možda znate što vam fali.. A možda vam ništa ne fali.. Ma.. uglavnom.. Ja vam šaljem malo svog sunca.. A za uzvrat tražim samo jedan osmijeh. Sad. :)
Hvala..
Post je objavljen 17.03.2007. u 17:07 sati.