Ona se znala smijati...
Da li je to bilo od straha?..
Znam da me je voljela...
Ta meni je poklonila zadnji dah!
Za svaki jecaj sam posadio ružu,
Za svaki poljubac po jedan rez,
Na mojim stidnim rukama,
Za cijeli život imam je na duši!
Zašto misle da sam luđak!?
Novine prenose samo laži o meni.
Ja mogu voljeti, ja znam voljeti,
Ja sam za ljubav popio krv.
Ja sam za sreću spalio tijelo.
Da se duša oslobodi težine,
Da se duša s dušom, u jedno spoji.
Čujem korake, sve su bliži,
I sve jače odzvanja strogoća.
Sve je manje mira bez priznanja
I nikako da shvate da su uzaludne patnje,
Da su riječi suvišne jer ja više ne slušam,
Ja više ne očekujem,
Ja ih se stidim...
Ein Kirsch baum,
Und die ewige Liebe, das klingt gut...
Aber alles ist wie ein Traum,
Alles ist kaput...
Alle haben uns getrent, boese Leute,
Das war gestern, das ist heute...
Kad bi još svjetlost zvijezda pričati znala
I kada bi kiša zaplesat htjela,
Zajedno sa nama, kao prvi put,
Kao posljednji put...
Vjerujem da bi sretni bili,
Znam da bi se zakleli u to,
Makar me još jednom slomilo
I makar još jednom sve prošao...
Stiskam oči, iste oči u rukama,
Zamišljam siluetu ljepote,
Moje boginje...
I opet vidim krv, svuda krv, samo krv,
Crvenilo na obrazima, na čelu,
Na rukama, pod noktima,
Krv, osušena krv,
A krv je ljubav, krv je spas,
I molitva i vjera...
Sutra neće osvanuti - sutra,
Sutra će doći već večeras,
Tiho, najtiše.
Ja ću bdjeti uz svoje snove,
Ja ću bahato isčekivati buđenje
S osmjehom vrijednosti.
I zašto misle da nisam sretan s tobom!?
Zašto misle da te oplakivati treba
Da bih trebao otkriti tajnu našu
A tajna treba ostati zakopana,
Duboko pod višnjinim stablom
Gdje zri vječna ljubav naša
Jača od sna, jedina prava pobjeda.
Ein Kirsch baum,
Und die ewige Liebe, das klingt gut...
Aber alles ist wie ein Traum,
Alles ist kaput...
Alle haben uns getrent, boese Leute,
Das war gestern, das ist heute...
Večeras će na gozbu stići neznanci,
Da me gledaju, da se dive u neznanju.
A moj pogled će smiren biti
Kad se otvori hladna zavjesa,
Koja dijeli dva nesavršena svijeta.
I kud god da krenem, isto je,
Jedan dio neispitane savjesti ostane...
Ali ja ću imati tebe,
Vjerujem da ćemo sjati...
Posljednji put se na prošlost vraćam,
Posljednji put razvijam film
Kolebljivog osmjeha i u grču,
Zbog kojeg je vrijedilo pasti.
Orošenog čela, al' uzdižem se
U traganju za beskonačnošću,
U traganju za trećim svijetom,
kojeg ćemo izgraditi za nas...
Kiša neumorno, neustrašivo pada,
Svaka kap precizno cilja
I kao koplje pronalazi metu,
A svaka meta, dan bez tebe je.
Ja brojim i brojim
I gubim smisao kao prazna misao,
Gubim snagu i volju
I znam, s tobom sam...
Post je objavljen 03.05.2007. u 00:32 sati.