Marketing
Ljubav nije čudo, ali čini čuda...
Zapravo i ne razumijem što je to ljubav… Je li to potreba za nekim? Toliko neshvaćanje ljubavi polako me dovodi do pitanja postoji li ljubav? Voljela bih shvatiti, shvatiti zašto je toliko teško naći je… Ali ne, ne bih bila sretna čak ni kada bih shvatila, jer bi to značilo još samo nešto sa čim bih toliko žudjela a znala da nikad neću dobiti… Ali, ipak, voljela bih doživjeti bar nešto slično ljubavi… Šećem gradom i vidim toliko ljudi i pitam se onako usamljena je li itko od njih osjetio ljubav… U zrako kao da je osjećam, ali je zapravo nema, suze mi naviru na oči jer polako počinjem shvaćati koliko je trebam… Ulice postaju puste… bez zvukova… bez glasova… bez ičega… Ne podnosim više ovu monotoniju, imam osjećaj kao da ču zaplakati… Ustanem kako bih prošetala, zapravo ne shvaćajući što tražim… Nakon toliko vremena više ne znam što želim… Gledajući svu onu patnju uzrokovanu ljubavlju nisam sigurna želim li je osjetiti ali ipak… da, da želim shvatiti što je to što uzrokuje bol… I tako živim znajući da nešto propuštam, toliko se moleći da je nađem… Gledam kako život prolazi pored mene polako se mireći da nema čuda kao što je ljubav… Ne znam što tražim, a mislila sam da znam, shvatila sam napokon…. Ne trebam pronaći ljubav jer je cijelo vrijeme tu… imam one koje volim pored sebe i shvaćam da je zapravo to ljubav… prijateljska ljubav, ljudi koji su pored mene i koji mene vole… Zaboravljam na suze, na patnju, na bol jer napokon… ja imam ljubav, pomogla mi je da shvatim da nije čudo ali da zbilja čini čuda…
To je moja zadaćnica… Nekima se svidjela… nekima ne… ali nema veze… to je ok… Ja sam ovdje prepisala ovaj tekst za slučaj da se još nekome svidi…
p.s. kak to sad izgleda kratko a trebalo mi je sat i pol da je napišem… hmmm
Post je objavljen 17.03.2007. u 15:07 sati.