Kad idemo na nogometnu utakmicu nije nam dozvoljeno na stadion unijeti niti vatreno, niti hladno oružje. Samostrijel, samokres, srp i čekić, sablju - sve to bi nam oduzeli na ulazu. Isto tako i pribor za lov i ribolov kao što su lovački nož, parangal i flaša ljute rakije.
Ne znam kako je sa šah garniturom i pikadom (što ponekad čovjeku usfali ako je utakmica dosadna). Ali mislim da znam da policija dozvoljava rakete i inu pirotehniku. Policija razumije da nam to treba za stvaranje veličanstvene atmosfere na tribinama i za raketiranje igrača i sudaca, te žive sile općenito. Uostalom, neka i oni vatrogasci s kacigama u vatrostalnim odijelima i HTZ-cipelama zarade svoj honorar.
Iz utakmice u utakmicu ista priča. Vatreni navijači vatreno navijaju, igrači gledaju u križ: jednim okom paze na ofsajd-zamke, drugim na raketni udar sa sjeverne tribine. Vidim jučer da je i sudac rutinirano puštao da se igra nastavi dok bi vatrogasci utrčavali u teren da gase vatru. Čovjek je očito iskusan i pazio je da ne sjecka igru bez prijeke potrebe.
Za sve to vrijeme policija se ponaša kao da je zadnja preostala članica pokreta nesvrstanih. Halo, policija! Pa jeste vi na poslu da radite ili da sabotirate? Ako je raketiranje dozvoljeno, recite nam. Ako nije - što čekate? Jel stvarno neki idiot mora uspjeti u nakani da sprži linijskog suca pa da vi nešto učinite? Kažete kako je kontrola na ulazu u stadion dobra, nego da je problem u tome što "navijači" u danima prije utakmice u dosluhu s redarima unesu na stadion sav taj arsenal. Te da ste vi, policija, tu nemoćni. Nemoćni?...
Cijeli tekst pročitajte na euklid.blog.hr
Post je objavljen 17.03.2007. u 14:22 sati.