Marketing
DISPLAZIJA KUKA U PSA
Displazija kukova je hereditarna ( nasljedna bolest) koja se pojavljuje u svih pasmina pasa veće težine. Psi do tjelesne težine do 12 kg rijetko oboljevaju od ove bolesti. Pojavljuje e u njemačkih ovčara, retrivera, rottweilera, labradora i sl. Displazija kukova predstavlja mehanički problem. Bolest je prema jačini displaziji podjeljena od 1-4 ili od A-E2.
Kod displazije je acetabulum plići i manje konkavan zbog slabijeg zaraštavanja pa glava femura nije u dobroj poziciji. Isto tako ukoliko glava femura nije dovoljno velika ili je plosnata , tj. bilo koja promjena femura zbog koje ne odgovara veličini acetabuluma.
Bolest najčešće primjećujemo nakon naporne vježbe, skakanja, nakon dugog ležanja kada će životinja zacviliti , pojavljuje se tzv. „zečji hod „, pas izbjegava upotrebu ekstremiteta, te fleksiju i ekstenziju noge. Kako bolest napreduje tako životinja gubi mišićnu masu i sve joj je teže oslanjati se na noge, to može dovesti i do potpune atrofije.
Displazija kuka se pojavljuje na obje strane- bilateralo što je karakteristično za ovu bolest.
Osim genetike tj. mogućnosti nasljeđivanja ove bolesti, veliku ulogu ima i prehrana psa, ako je pas velike tjelesne mase , a uz to i prelazi preko granice normalne težine sa svoju pasminu pojava diplazije kukova je vrlo moguća. Iz tog razloga pripazite da Vaš pas jede preporučenu količinu hrane, a ukoliko dobije koju kilu viška za njegovo dobro stavite ga na laganu dijetu. Dok je pas mali hranite ga hranom za velike pasmine jer ta hrana sadrži veće količine kalcija i proteina , a to Vaš pas upravo treba.
Vježba za pse velikih i gigantskih pasmina također se razlikuje od vježba za manje pasmine. Treba izbjegavati sve oblike napornog vježbanja koji opterećuje kučni zglob, a povećavati vježbe koje pomažu glutealni mšićima da se dobro i čvrsto razviju , najbolji oblik vježanja je plivanje jer životinja ne opterćuje niti jedan zglob, a upotrebljava puno mišića. Skakanje ili igre frizbijem treba izbjegavati.
Dijagnozu postavljamo na temelju vlasnikovih zapažanja i rtg pretragom koja nam sa sigurnošću može potvrditi našu sumnju.
Liječenje displazije svodi se na kiruršku obradu , postoje nekoliko vrsta kirurških zahvata ekscizija glave i vrata bedrene kosti, totalna zamjena zamjena kučnog zgloba koje je možda najbolja tehnika kod kronične displazije i još nekoliko operativnih zahvata.
Medikametozno liječenje za displaziju kukova svodi se na protuupalne lijekove i lijekove koji smanjuju bol životinji. Također bolesnoj životinji treba omogućiti boravak na toplom i mekanom ležaju. Također možete masirati oboljelo mjesto.
Sve dnevne aktivnosti koje životinja radi, a uzrokuje joj bol treba svesti na minimum.
Post je objavljen 17.03.2007. u 11:54 sati.