Gdje su nestali oni dani i ljudi koji su slobodoumni i otvoreni za sve. Više me deprimira taj osjećaj da sam Penelopa koja se brani od glupih prosaca. Bože, kako ih mrzim. Oni se kelje, ja pokažem malo interesa, oni bi odmah o zaljubljenosti, ljubavi, vezi, odmah pričaju o svojoj tragičnoj sudbini i životu. Nabavit ću si sjekiru i rezati im glave kao što i crna udovica nakon parenja ubije svog mužjaka. Kak je njoj zabavno. Ponekad čitam kazneni zakon i doslovce lijem suze krokodilske kada vidim što sve ne smijem napraviti. Alkohol mi je ipak utjeha. Majka i otac znaju za onu bocu votke koju imam u krevetu. Već smo imali razgovor. Na kraju smo si prije spavanja ja i stara povukli gutljaj - dva direkt iz boce. Volim piti prije spavanja. Zaboravim na propale pokušaje nalaženja adrenalina i adrenalinskog čovjeka.
Tko je moj idealni partner? Tko je prosac kojem neću odrezati glavu? Netko kome nije vrhunac dejtanja kava, odnosa seks, ljubavi dvije riječi - volim te. Netko tko će me iznenaditi svaki put, tko će iskušavati moje granice. Netko koga neću upoznati na gay.hr i dogovoreno otići na kavu ili netko koga neću zbariti u Globalu i onda otići drugi dan na kavu. Nemam ja vremena za takve gluposti. Kakve su to pizdarije. Uvijek sve isto. Nema strasti, nema uzbuđenja. Ljudi su katastrofa. Ne znaju se zabavljati jer nemaju mašte.
Užas!
Post je objavljen 17.03.2007. u 11:34 sati.