Marketing
ovaj je post osobne tematike, ispovijed duše..nema baš neke umjetničke izražajnosti..samo mi je trebalo ovo napisati..pusa svima
Vjeruj mi kada ti kažem..
Volim te,
Ti si mi sve,
Ne bih te nikada povrijedio.
Uvijek si koristio
divne fraze
voljela sam čuti
isprazne riječi
voljela sam
zavaravati se.
Osvojio si me
prvog dana ljeta
stojeći kraj mene
pored kuće
ispred vinograda
ispod zvijezda.
Večer je mirisala
zavodljivo
tipično ljetno
bezbrižno
varljivo
nisam htjela priznati.
Prvi zagrljaj
došao je prirodno
a poljubac je bio kratak
u svojoj zanesenosti
ludila
u koje smo se oboje tog trena uvjerili.
Sunce nam je nudilo
miris borova
slane valove
zagrljaje na klupici s pogledom na rivu.
Četvrtog si mi dana rekao
one dvije riječi
koje neki nikada ne izgovore.
Sumnjala sam tada
u tvoju iskrenost
govoriš li to
samo zato da zapečatiš
ugovor o neobveznoj
ljetnoj ljubavi?
U sekundi prevrtanja
shvatila sam
ili sam tako mislila
želim biti uz Tebe
na otoku sreće
na našemu zvoniku
s pogledom na grad.
U toj sam kratkoj sekundi
svojim odgovorom
i ja tebe
izabrala sve ono što je slijedilo..
20 mjeseci
625 dana
predanosti
ljubavi
izdržati udaljenost
grad-otok
samo 4 sata vožnjom
a opet se ta 4 sata
dogode jednom
u dva mjeseca
čeka se spasonosno ljeto
teško je, da, znam
svakim jutrom utvrđujem
tu lekciju
ali ne odustajem
kada je malo teže
ne ako je nešto vrijedno
borbe.
E tu smo različiti?
Nisam znala.
Volim te,
ali hladim se.
Ti si mi sve,
ali daljina mi smeta.
Ne bih te nikada povrijedio
ali moram razmisliti.
Kada se kod tebe pojavilo to 'ali'?
Post je objavljen 17.03.2007. u 11:53 sati.