Marketing
...
Danas nemam snage za pisanje...
Užasno mi je teško...
Izvući ću nešto iz arhive...
Proljeća jednog davnog
U vrtu jednom malom
Iz struka posebne ruže
Pupoljak jedan nježni
Ugleda svjetlost dana...
Bijaše prvo stidljivo mali
Milovan proljetnim suncem
Kupan jutarnjom rosom
Šireći nježno latice svoje
Postade predivnom ružom...
I onda jednoga dana
Raskošnu ljepotu mirisne ruže
Ugleda nastašni leptir jedan
Usmjeri svoja lagana krila
I doletje u zagrljaj čedan...
Već prvi dodir nježni
Već prvi zagrljaj topli
Ta nježna nestašna igra
Diže ih čarobnim visinama
Te predivne ljubavne priče...
A onda jednoga dana
Tog tužnog tmurnog dana
Na putu do svoje sreće
Leptira podiže vjetar crni
Na let sa koga se vratiti neće...
Ne, to ne može biti
Ne, to istina nije
Ne mogu da živim sa ovim bolom
Jer, što je život bez njega
I ruža se samo okova ledom...
Zaledi misli svoje
Zaledi mirise svoje
Zaledi ljepotu svoju
Zaledi osjećaje svoje
Zaledi najveću ljubav svoju...
I tako već ne znam koliko
U njenom ledenom carstvu
U priči ljepšoj od svih
Ta ljubav živi još kako
Ta ljubav živi samo za njih...
Post je objavljen 17.03.2007. u 08:56 sati.