Poštivanje temeljnih prava čovjeka jedna je od najvećih tekovina društvenog razvoja u ovih nekoliko tisuća godina naše civlizacije. Pravo na život, na slobodu, na sklapanje braka i obitelj, na posjedovanje, na sigurnost, na zdravstvenu skrb, obrazovanje… Toliko je kvaliteta koje obilježavaju čovjeka i na koje ima neotuđivo, legitimno pravo. Temeljni preduvjet za ostvarivanje tih prava je čovjekova sloboda. Bez slobode sva druga čovjekova prava ne mogu biti ostvarena u punini. Bez slobode čovjek ne bi bio čovjek i stoga je sloboda dar za koji je vrijedno žrtvovati se.
Jedno od temeljnih prava čovjeka je pravo na vjersko mišljenje i prakticiranje svojih vjerskih uvjerenja. Čovjek je religiozno biće i kao takav ima pravo živjeti ono što vjeruje. Zatiranje toga prava, što je sustavno provodio komunizam, duboko je ponižavanje čovjekovog dostojanstva. U skladu s ovim pravom, čovjek može i mora i u društvenom životu iskazivati svoje vjersko uvjerenje jer svaka vjera, svaki religijski sustav ima svoju društvenu dimenziju. U tom smislu čovjek ima pravo na karitativne akcije iz vjerskih motiva, pravo na vjerske obrede, na procesije, isticanje simbola svoje vjere, na školovanje djece u vjerskom duhu, na vjerski tisak i elektronske medije i sl. Nismo li, zapravo, svjedoci svega toga u zemljama razvijene demokracije! S druge strane, u zemljama u kojima još vladaju totalitaristički sustavi bilo koje vrste, vlada i vjerska nesnošljivost. Svaki totalitarizam strahuje od mišljenja različitog od onog koji sam zastupa jer mu pluralizam mišljenja stvara oporbu koja ga može lako degradirati. S druge strane, totalitarizam, ako i favorizira neku religiju, onda favorizira njezine društvene strukture kako bi lakše vladao društvom, dok su religijske vrijednosti u tom slučaju u sasvim drugom planu. U takvom sustavu vladaju mizantropi koji isključuju i ugnjetavaju sve koji ne dijele njihova vjerska uvjerenja, podržavani od strane vlasti kojoj služe kao jedan od oslonaca. Takav je primjer u suvremenom svijetu Saudijska Arabija u kojoj su država i radikalni Islam sa svojim šerijatskim pravom međusobno isprepleteni sustavi koji vladaju tom zemljom i pored kojih ne smije postojati ni jedan treći oblik društvenog ili vjerskog mišljenja.
Hrvatska se voli hvaliti demokracijom. Pitanje je koliko je demokracija i koliko su vjerske slobode kod nas zaživjele, osobito u lokalnim sredinama. Sloboda podrazumijeva toleranciju, tj. snošljivost, što bi predstavljalo miroljubivo koegzistiranje različitosti među pojedincima i u društvu općenito. To bi značilo imati svoje mišljenje, svoj stav, svoje opredjeljenje i način života koji su u skladu s vlastitom savješću, a koji omogućuju čovjeku pored tebe ostvarivanje njegove različitosti. Ta uvjerenja moraju biti pomirljiva prema drugome. Osnovna je norma svih tih uvjerenja poštivanje dostojanstva čovjeka, njegove naravi, života i integriteta. To je osnov da čovjek može živjeti u slobodi.
Sjećamo se ne tako davne prošlosti kada je gradnja vjerskih objekata u Hrvatskoj bila opasna stvar. Crkve su se, kao i objekti drugih religija u vrijeme komunizma kod nas rijetko gradili. Danas, u vrijeme demokracije, crkve rastu posvuda. I dobro je što je tako. S druge strane, moramo imati razumijevanja i za one koji u našoj sredini imaju vjerska uvjerenja drugačija od naših.
Islamska zajednica u Splitu nastoji izgraditi džamiju za svoje vjerske potrebe. Izgrađen tako da svojom arhitekturom odgovara splitskom ambijentu i mediteranskoj arhitekturi bio bi taj hram Božji još jedno od mjeta molitve. Katolička crkva uči kako su Muslimani naša mlađa braća u vjeri.
Ali, uskogrudna srca među nama digla su svoj glas protiv gradnje spomenutog objekta. Nisu to ni vjerski predstavnici, arhitekti, urbanisti niti umjetnici. Riječ je, gle apsursda, o vlasniku kafića, koji nije iz Splita, niti iz Hrvatske iako ovdje živi. Taj je tip započeo pisati peticiju protiv gradnje spomenutog vjerskog objekta. Kaže kako se on u Bosni borio protiv Turaka! On ne zna kako su bosanski Muslimani porijeklom Hrvati. (Što vam govori prezime Tarika Filipovića!) Po njegovoj bi logici i Mađari bili Avari, Nijemci i Francuzi Franci, Englezi Angli, Španjolci Arapi i sl. Iz tog vlasnika kafića progovara mržnja. Na žalost.
Izgleda da je u nas najutjecajnija skupina u društvu vlasnici kafića. To su lokalni budže koji "vedre i oblače" svojim zaselcima i gradićima. Biti Hrvat i katolik im je parola iza koje ne stoji ništa. Pozivaju se na Domovinski rat koji su mahom proveli u Njemačkoj. Mnogi su sudjelovali u mutnim privatizacijama, mnogima su kafići krčme u kojima cvijeta kriminal. Oni po seoskim dernecima žderu janjetinu, piju žesticu i drpaju konobarice, dok im žene doma ispijaju kave i gledaju latinoameričke sapunice uvjereni kako im muževi zarađuju. Slizani s lokalnim vlastima bog su batina svojih komšiluka koje teroriziraju narodnjacima i cajkama koje trešte iz njihovih kafića, dok oni reže protiv najavljenog pa otkazanog koncerta narodne glazbe u Zagrebu. Redovito su u prvim redovima u diskotekama u kojima nastupa Seka Aleksić, Jelena Kareluša, Halid Bešlić i dr. I takvi su se našli određivati hoće li se u Splitu graditi džamija ili ne!? Balkanski primitivci. Jednostavno rečeno; idioti na kvadrat. Jadna li je zemlja koja trpi njihov jaram.
Post je objavljen 17.03.2007. u 08:22 sati.