Ivan obavlja pretrage - ostao nam je još samo okulist.
EEG je po prvi put bez šiljaka( lijevo frontno prvi EEG, idući EEG lijevo frontotemporalno) - po prvi put je zabilježeno da je usporen i da odgovara dobi od 5 godina.
Prije tri mjeseca je djetetu izvađena spužva koja je godinama stajala u lijevoj sinusnoj šupljini i pravila mu velike probleme.Neurolog nam je potvrdio - i još je nadodao da je Ivan doslovno mogao dobiti meningitis bilo kad i umrijet .Čudo je da je Ivan - živ !
Po prvi put mu je sada otkriveno da mu je i bubnjić lijevog uha uvučen - kontrola za tri mjeseca - liječnica kaže da je to poslijedica teških upala ...
S obzirom da su se odavno kod njega javljale upale koje se nisu dale izliječiti antibioticima ,sumnja da je to 7 godina u sinusnoj šupljini je vrlo vjerojatna...I to je bio 12 mjesec 1999 godine kada su rasparali navlaku koja je napunjena komadićima spužve i razbacali po cijeloj sobi....Bilo je to juhu i skakanje!
5-6 dana nakon toga Ivan se razbolio ... tada je imao 19 mjeseci.Do tada je imao uredan rast i razvoj.Od tada više ništa nije bilo isto!Bio je stalno prehlađen i pod terapijama koje nisu pomagale.Ni moja pedijatrica nije znala šta se događa.Sa tri godine je izvadio krejnike - i treći naravno- jer je hrkao i jer smo mislili da je to problem konstantnih upala...
Međutim , i nakon vađenja Ivan je hrkao i teško disao na nos.Prehlade su se smanjile tek kad smo preselili za Split.Vjerojatno zbog drugačije klime i suvljega zraka.
Sve ostalo je zasada OK .Smanjio je unose šećera i velikih količina vode.Počeo nas je gledati u oči i reagirati na neke stvari na koje prije nije reagirao.
Kako ja i suprug proživljavamo ovo sa Ivanom ... miks emocija - svašta nešto što se jednostavno kad pođeš opisivati riječima riječima opisati neda.
Činjenica jest da sam lani u 3 ili 4 mjesecu otkrila svetište Kraljice mira u Hrasnom u hercegovini.Zavjetovala sam se da ću otići čim budem mogla.Onda sam pokušala i otići i uvijek se nešto ispriječilo dok napokon nismo otišli.
Kraljice Mira - moli za nas
Činjenica jest da se Ivan rodio druge nedilje u 5 mjesecu kada svetište slavi svoj blagdan-ovo sam skontala kad smo stigli u svetište - koje svoj dan slavi na Majčin dan!
Tada smo hodočastili. Ja sam jednostavno osjetila potrebu otići u to svetište - Naravno da smo se pomolili i za zdravlje naše djece čiju bolest uistinu prihvaćamo s puno ljubavi i strpljenja .Naravno da bih volila da budu zdravi i samostalni - ali i ovakve ja ih volim jer su moji i jer su Božiji dar meni i mom suprugu ... I tada sam se pomolila Gospi u tom svetištu i zaplakala sam jer ma koliko hrabar i snažan čovjek bio ,kad dođeš pred Boga znaš da On jako dobro zna koliko si uistinu slab i bolan dok koračaš po ovom svijetu... Isto tako samo On zna koliko i kako se živjelo i preživjelo i koliko nam je dao snage i ljubavi da dođemo do tog mjesta na kom smo tada zajedno stajali ja i suprug ... sami ...
Ali nismo bili sami i nikada nismo sami.
Nakon toga je spužva krenila nakon toliko vremena vanka ...
Moj Ivan je posebno dijete - poseban dar koji je čudom preživio porod skupa sa svojom majkom koja je obećala otići u Rijeku nakon što je saznala da je taj dan bio dan Gospe Trsatske , Majčin dan te dan Kraljice Mira ...
Post je objavljen 17.03.2007. u 00:07 sati.