Prvo...
hvala svima na komentarima i podršci i savjetima...
pusek...

Zadnji post je nastao u srijedu ujutro..eh...da...nakon toga se puuuunooo toga dogodilo...post sam napisala u školi...a pošto imam msn,kad sam došla doma otišla ja na njega- bilo je pola 5 kada je i "on" došao.. nešto me presjeklo...vručina..srce mi je počelo brže kucati...i lagana mučnina... dok sam mu pisala 1.poruku,ruke su mi se tresle,ali, znala sam da to moram napravit...da mu moram dati do znanja da sam se promijenila, da sam jača, da mogu reći neke stvari i da ne namjeravam igrati kako on svira..ima on dovoljno njih koje će biti takve..njegove MARIONETE...a ja nisam više jedna od njih,ili će biti kako treba ili neće biti nikako..ne više..dosta sam patila..dosta sam plakala..vrijeme je da se počne odnositi onako kako zaslužujem...a ako ne..ha čuj...
Lagala bi kada bi rekla da nisam plakala, jesam...bilo je teško, ali nakon što sam mu sve rekla, osjetila sam neku vrstu olakšanja, slobode, djelić sreće se uvukao u mene, u moje srce
...Nakon razgovora sa njime, otišla sam u šetnju, malo razbistriti misli, zapaliti koju cigaretu, isplakat se... vani sam bila nekih 20 min,i od kad sam se vratila doma do sutradan nisam pustila niti suzu, zadržala sam ih...jednostavno sam zaklopila oči i nasmijala se...nasmijala tuzi...suzama..mojoj boli..i krenula dalje (ma nije ni bitno kaj sam 2h radila psihologiju samo da ne mislim, glavno da nisam mislila ne njega..nas..nego krenula...a nisam stala
)... (malo smješno zvuči,ali bar je upalilo..bar mi je pomoglo..bar mi je bilo bolje
) 
Preko dana ga se sjetim-naravno, jesam, tužna sam,ali se i nasmijem i to od srca..više nije k'o prije..stvarno ne znam kako bi vam to objasnila,ma baš se bolje osjećam!!!! 
Saznala sam od jedne cure,da je u četvrtak bio pijan u šk...hm...i kad sam joj rekla za sve kaj sam mu rekla-ona meni: sad je meni jasno zašto je pio...
hm...ne znam...ah..tko bi znao razlog..ja ne...
Ma poslala sam mu sms..ništa posebno...i danas mi je on poslao sms,ali ja nemam para...i tak...
I,moram se zahvaliti ANNYE...jer je bila taj dan uz mene, jer mi je pomogla..i bila je uz mene kao nikada nitko do sada(tu dodajem još jednu curu-koja je prije bila uz mene..a sada...ah...vrijeme mijenja sve.. makar smo danas ponovo počele komunikaciju..na bolje-nadam se-ako čita ovo..zna da se o njoj radi (a jesam zakomplicirala,a?hehe))) HVALA TI ANNYE MOJA, VOLIM TE!!! PUSA!!!
Da kažem: ne volim ga-laž,jer: VOLIM GA,VOLIM TEEE...; da kažem: ne bi bila sa njime-laž..ne fali mi-laž...ali usrećuje me to što mogu dalje, što sam shvatila da nisam toliko slaba...ajmeee...ja vam to nemogu opisati.. bilo je k'o da sam ga odjebala,a nisam...još je tu...ali nisam lutkica kao ostale..koje su još uvijek lutkice..ma joj..kompliciram ga ja,
kompliciram...
važno je da je komadić sreće došao i da mi se san polako ostvaruje- polako ali sigurno....
Mali, volim te
....a ono-čekaj me....hmm...dobio si odgovor na msn-u,samo je pitanje: jesi li shvatio... (a znam da ćeš pročitati ovo,tako da...)
Pusek svima...

to bi bilo to....moram spavatiiii...krevet me zove...snovi me čekaju itd..itd...

strong>
Post je objavljen 16.03.2007. u 21:44 sati.