Već jesen danima zatvara zjene
A s njima i moja duša
Tiho tone tamo gdje snivaju sjene.
I koga ću naći da dijeli moju hladnoću
Isuse dragi, znam da me čekaš
Al kako da uđeš u tu samoću.
No koga drugog da čekam u noći
Ja te vidim u onima koje volim
Al oni navrate rijetko, rijetko
Ostaje mi samo da tražim te u sebi,
Nijem promatram u snima
Dok vani je hladno i grize zima.
Kad budeš prolazio, molim, svrati
Da u ovo doba otuđenja i daljine
Mognem s nekim podijelit dubine.
Utjeha je meni, da kružan tok je vremena
Doći će proljeće, ljeto, nova odijela
I ljudi će opet staviti maske
I sve će izgledat lijepo, lijepo.
O bijedo, zar te tješit može praznina
Radije smjelo biram samoću
Jer laž će postat tek cvijeće svelo
Ja puštam dušu da uzvišena leti.
Ne hajem više za svijet
Čije hladno srce ljubit ne želi.
Nek su iste, Kriste, staze moje
Već te čujem gdje zoveš me s neba!
Post je objavljen 16.03.2007. u 20:39 sati.