Iako o ovim mučenicima imamo posve malo povijesnih podataka, uvrštavamo ih ipak u našu zbirku jer su to mučenici iz Akvileje, vjerskog središta kamo su hodočastili stari Hrvati da počaste tamošnje mučenike. Tako je išao kao hodočasnik u Akvileju i otac hrvatske narodne dinastije knez Trpimir (845-864). Povjesničar Marko Perojević misli da su akvilejski patrijarsi osnovali biskupiju u Ninu, a taj su grad već početkom IX. stoljeća učinili središtem misionarenja franačkih misionara koje su slali među Hrvate. Profesor Srećko Dragošević smatra sigurnim da je udio franačkih svećenika u oblikovanju i učvršćivanju mladoga hrvatskog katolicizma bio velik i da su mu oni dali izraziti zapadni karakter i orijentaciju. Prema tome, kao hrvatski katolici dugujemo zahvalnost i svemu onome što smo primili iz Akvileje. Tu su Crkvu natopili mučeničkom krvlju mnogi mučenici.
Rimski martirologij 16. ožujka spominje da su akvilejski biskup Hilarije i njegov đakon Tacijan godine 284. podnijeli mučeničku smrt za vrijeme cara Numerijana. Jeronimski martirologij također govori o tim mučenicima, a njegovo se svjedočanstvo može smatrati vjerodostojnim. Ljetopis patrijarha u Gradu pripovijeda kako se akvilejski patrijarh u VI. stoljeću prigodom provale Langobarda preselio u Grado noseći sa sobom tjelesa mučenika Hilarija i Tacijana. To je pak znak da su u Akvileji bili u velikoj časti. Jedna latinska pjesma iz IX. stoljeća, sastavljena u venetskom kraju, pjeva: «Helarus sacer deinde Tatianus socius» - Sveti Hilarije, zatim Tacijan sudrug.
Štovanje je tih svetih mučenika prošireno po sjeveroistočnoj Italiji, a i u Slovenskom primorju i u Istri. Ono ima svoje opravdanje jer mučenici su uvijek živa i trajna opomena na vjernost. Slaveni rado daju djeci ime svetog Hilarija, a ono u narodnom jeziku glasi: Ratko, Radoslav, Radovan.
Post je objavljen 16.03.2007. u 19:27 sati.