Marketing
Prvo bih se htjela puno zahvaliti Blogu Ha Er na tome sto mi je unistio sasvim dobar post, koji sad ne odgovara ni po raspolozenju, ni po vremenu. Hvala.
A sad je nekako sve precudno za opisati.
*Tko je za to da se svi skupimo i pokusamo napraviti jedan prirucnik zivljenja?
Onak, do najsitnijih mogucih detalja?
*Testament
Moji prijatelji/poznanici/prolaznici su stvarno creme de la creme ljudske rase, i sve mi je cudno kako to da se okupili na ovom međunarodnom, međurasnom, međuvjerskom mjestu. Ja se samo nadam da vrijedi ona „S kim si, takav si“. A ne „Suprotnosti se privlače“.
Zbilja cudno...
Ozbiljno, sad kad razmislim, koliko su cudni, smotani, jasno-zbunjeni, a ipak nekako uspjevaju funkcionirati.
Meni to ne ide bas, ali se trudim.
Ocito je pobjednica ona o suprotnostima.
Koji bog vi radite u mom drustvu?
Valjda vam fali bistrina... :)
Pa sad vodi ona prva... :)
*I vjerojatno je sunce opalilo svima u glavu, kad ste svi tako dragi.
Ne ponasam se primjereno. Situaciji, dobi, stanju fizickom i psihickom, stanju na cestama.
*Epizoda u busu.
Stojim. Zena koja sjedi meni pod nosom ima krizaljke u krilu i prekopava po torbici. Nakon nekog vremena vadi kemijsku u rasulu, feder na jednu stranu, tinta na drugu.. kopa dalje, ne nalazi nista.
Cujem sebe kako je pitam da li zeli da joj posudim kemijsku (?!) i kazem da se to i meni cesto zna desit, da se zena ne osjeca kao da je najgluplja u busu. Ja rjesavam krizaljke samo u privatnosti doma, uzgred budi receno. Na zabezeknuto lice odgovaram samo pruzanjem penkale.
Podkontekst: ne, nisam ja dobra. Iako je poriv da joj dam kemijsku bio spontan, ipak je malen, ali vrijedan spomena, dijelic mene likovao, jer sam ispala Majka Tereza, i kak sam ja sad tak dobra! Nesto kao u prici Kamova, „Žalost“, mali place jer mu je umrla sestra, ali i zato da ga svi zale jer place, i osjeca svoju ogavnost, jer place zbog dva razloga.
Napomena: moji prijatelji,/poznanici/prolaznici kemijsku ne bi ni dali, ali bi se bar osjecali samo umjereno nadmocno i ugodno pokvareno.
Zakljucak: ja sam fabricka greska generacije.
Dobro da sam ja, a ne neki koje znam, pa da ne moram ispastati zbog toga, nego se samo moram nadati da ce me podnosit ovakvu.
*i sve bi to bilo divno krasno kad bih imala blagog pojma koji mi slijedeci korak treba biti, i da li ga uopce trebam napraviti. opet je baterija istrosena, makar kriviti petak nije razumno, sad je vec proslo dovoljno sati da se naspavam.
pa dobro, ok, a sto poslije zagrljaja? strateg u meni se posramljeno skrio, zavuko se u onu svoju tjesnu ljusturu i ne da razmisljati. mozda me na sahu nesto nauce.
neke stvari vec znam, da ne znam reci ne, da ne znam reci odmah dosta, nego cekam da mi se pocne obijati u glavu.
kako me sad ne ide!
glava - tikva
ruke - grablje
nespretna po ko zna koji put, nespremna da se uopce pomaknem dalje od sgurnosti osmjeha.
nisam musko a ipak nikad ne placem. mozda bi trebala? i kome bi to ista znacilo?
Ma ne, idemo dalje, igraj igraj, stisni stisni!!!
u boj, u boj, za razum svoj.
Vodi me, Marko u Petrijevce, da se opijem s tobom i tvojim stricem rakijom u birtiju! krčma, najbolji antidepresiv. Nisam u depresiji. Pa kako to onda treba nazvati? Anić mi ne pomaže, ali barem mi ga nece biti problem vratiti.
Ja sam jeka. Ne javljam se nego odazivam.
Evo u kojem grmu lezi zec! (zvat cemo ga Čiči i nikad neće zavrsiti u gulasu)
Zar opet slanac u ruku i cekati da golub sleti?
I onaj glupi dio mene kaze "Da!", a drugi dio niti nemam. nije se izgubio, nego ga nisam dobila u paketu. Ali jesam kukavicluk i klackalicu.
Samo reci Ne!
Daj Daša, barem jednom!
*ja se ne mogu sjetiti nikakvog komentara na ovaj post, pa se nemojte ni vi... nije da si umisljam da bi netko htio komentirati ovaj izbljuvak... i vi podrzite moju akciju "Samo reci ne."
Sluša se: Perekrjostok (raskršće)
Želi se: nisam sigurna. Ova mi rubrika uvijek zahtjeva najvise muke.pa vjerojatno jedna velika casa coca-cole, po mogucnosti neishlapjele
Osjeća se: insignificance of my being. I zericu sam osamljena... pinkicu...
Post je objavljen 16.03.2007. u 19:12 sati.