Bila je tiha kišovita večer. Ja sam sjedila i čitala knjigu o crno magiji dok je moja sestra slinila nad nekim glumcem u časopisu. I tako smo nas dvije sjedile same svaka u svome kutku, zaokupljene potpuno drugačijim stvarima. Majka i otac su na putu i neće se vratiti još dosta dugo,znam to jer smo jučer išli kupovati štapiće i knjige za školu nakon čega su oni morali otputovati. Ja sam dobila lijepi s fenikosovim perom, crni, a moja sestra je umjesto normalnog izbacivanja konfetija pri probanju izbacila pile i to živo! Moram priznati da je to bilo jako neodgovorno ali ipak sam se smijala iz cijelog srca. Meni je ipak bilo zabavnije tražiti odgovarajuće knjige crne magije. Našla sam osim onih obaveznih još par jako dobrih knjiga koje sam uspijela nagovoriti tatu da mi ih kupi. Moja sestra je pak našla neku knjigu pod nazivom 10000 super čarolija koje bi nasmijale svakog čarobnjaka pošto nije imala novaca ja sam joj ju kupila pod uvijetom da ništa ne dobije za rođendan. I tako smo se pripremile za školu. Hm...čudni je to pomislila sam jer mi smo spremne za šklolu ali još ne znamo kamo i kada idemo u školu.
Negdje oko pola noći začuli su se tupi udarci na vrata, i April i ja smo se zabrinuto pogledale jer su nam se roditelji uvijek kući aparatirli,a naša kuća je neunosiva i štiti ju toliko čarolija da ju je nemoguće naći osima ako zaš sve lozinke i sl. Ja sam oprezno otvorila vrata. Ugledala sam nekog čovjeka u pečerini i on mi je rekao Banshey i April spremite svoje stvari i uđite u autobus. Ja sam zabrinuto pogledala April koja je sam rekla: Pa, hajde poslušajmo ljubazne ljude i spremimo se!
Ušle smo u sobu i počele se dogovarati kako da pobjegnemo. Ja sam predložila leptirprahom, ali uskoro sam se sjetila kako ne znamo kamo se premjestiti tj. u čiji kamin. April je predložila kako bi se mogle aparatirati, ali niti jedna od nas nije jako uspiješna u tom dijelu. Napokon smo u isto vrijeme rekle: spustimo se niz prozor. Ja sam nabrzinu dočarala uže i prije nego što se moglo trepnuti na dvije smo već bile dolje. Zatim smo potrčale svom snagom prema šumi iza naše kuće(ako se to može tako nazvati...prije iza našeg dvorca). Kada smo napokon bile umorne zastali smo (to je bilo otpilike u sredini šume)i sjele samo na panjeve. I tako smo sjele i razmišljale, kako da se iskobeljamo iz ovoga i kako da se spasimo. April je rekla: Možda su mi pripremali zabavu za rođendan...malo uranjeno! Ja nisam odgovarala nego sam samo uzviknula April, pazi! Ali bilo je prekasno neki čovjek ju je zgrabio i počeo odvoditi u smjeru dvorca. Ja sam se odlučila braniti i uzviknula: Avada Kedavra i uperila štapič prema onome čovijeku. Ali iako sam rekla taj urok, i sigurna sam da sam ga dobro izgovorila njemu ništa nije bilo, kao da se moja čarolija jednostavno odbila od njega. Ja sam pokušala još jednom i isto se dogodilo. Pokušala bih i treći put da me netko nije zgrabio za leđa. Nisam se još ni snašla, a već sam bila aparatirana u neki autobus i sjedila kraj nekog dječaka. April je bila ispred mene, prije nego što sam uopće nešto uspijela reći, začula sam kako jedan od onih muškaraca koji su nas zgrabili i doveli u taj autobus govori:Sada kada smo svi ovdje(značajno je pogledao prema meni i April) vrijeme je da kažem kamo vas vodimo. Vi ste primljeni na akademiju za crne magove koju su pohađali i mnogi od današnjih poznatih crnih magova. Jedan od osnivača je i samo oličje crne magije lord Voldemort. I sada vi imate čast da ju pohađate. Nakon nekoliko minuta rekla sam April: Joj kako smo glupe, što smo bježale...April mi ništa nije odgovorila samo je očarano gledala nekog tipa po imenu Draco što je sjedio kraj nje.
Mogu vam reći da je to bila jedna od najdužih vožnji koje sam ikada doživjela, ali i najbolja. Daečko koji je sjedio kraj nje joj je rekao kako se zove Varley i nas dvoje smo pričale cijelim putem. Varley i ja imamo monog zajedničkog...e da jesam li vam zaboravila reći kako je on najljepši tip kojeg sam ikada vidjela?
Nastaviti će se....
Banshey
Post je objavljen 16.03.2007. u 15:27 sati.