On ima sjaj zvijezda u očima,
Njegovim usnama šetaju komete.
Lice mu je odraz punog mjeseca,
I u njegovoj kosi mliječni put se zapliće.
On je vladar, svjetlost i duša Svemira
I jedini koji me brani od mojih vječnih nemira.
* * *
Šapnut ću ti, kad ostanemo sami,
Kad mi se približiš na korak, kad osjetim
Kako me navala emocija guši,
Koliko te puno ima u mojoj duši.
Kad me istina iskrenošću zapljusne,
Kad riječi prestanu davati odjek,
Pogledom ću ti, sa čežnjom, govoriti,
Kako sam samo i jedino tvoja, zauvijek.
Usnama ću prelijevati sebe u tebe,
Vođena našim zajedničkim krvotokom.
Dva srca, odana i sa vjerom u sebe,
Postat će vječno jednim životnim otokom.
* * *
Mogu mi zabraniti, ili me prognati,
Oči zatvoriti, lancima okovati,
U tamnicu me, nevinu, poslati.
Mogu sve sihire i vradžbine svijeta
Na mene odjednom baciti.
Mogu mi sve uništiti i sve uzeti,
Mogu mi mozak isprati,
I bubu u uho ubaciti.
Ali jedno nikada neće moći,
Tebe, iz moje duše, izbaciti.