Marketing
GDJE STE?
Da. To se odnosi upravo na vas blogeraši moji. Jednom sam već pisao o ovome misleći da će se s vremenom stanje popraviti. Je li blog postao prolazna stvar, trend koji je prošao, zanimacija koju su mnogi zapostavili, igračka koju nitko ne želi više..? Razgovarao sam s dečkom malo o blogovima općenito i o tome kako vas većina više ništa ne piše. Možda i jest došlo vrijede da i to zamre nekako. Samo mi je žao što neki više uopće ništa ne pišu iako su bili jako zanimljivi. Jedini koji su donekle ostali aktivni su: Tonique, SiZ, TGG, Queer Republica, Love Kills You i ja. Ali zbilja nas ima malo sada. Počeo sam pisati blog kada je blog bio u svojim počecima popularnosti. U zadnjih par mjeseci je bila eksplozija pisanja i onda, odjednom, ništa. Nigdje nikoga. Posjeti na blogove su postali uzaludni. Definitivno mislim izbrisati neke neaktivne linkove koje sam već odavno trebao maknuti. Neko vrijeme sam razmišljao o tome da ugasim blog, ali mi je ta ideja ubrzo isparila iz glave jer, blog je ipak moja ljubav i volim se baviti njime. To isto neka vrsta kreative. Pisane. Ma kakva god ona bila.
So, anyway, vrijeme je u zadnjih par dana poludjelo. Po gradu se furaju kratke majice, a žene čak i isfuravaju minjake, a kako i ne bi - temperatura raste iz dana u dan i već smo se našli u ugodnom proljetnom okruženju. Sa procvjetalim voćkama, stablima i cvijećem iz svojih rupa su izašli i dečeci. Ajme majko moja, pa gdje su se ti svi zgodni dečki skrivali. Ali to je zbilja istina. Dok je zima i hladno, nema ih nigdje. Čim zatopli, grad postane preplavljen zgodnim dečkima. To je strašno. Svaki ulazak u tramvaj za mene postane prostor za skeniranje zgodnih frajera. Jesam li bolestan ili je to normalno?? Kuda god se krećem snimam dečke. Ali samo snimam. I moj dečko ima isti problem. U nekim stvarima smo užasno slični: obožavamo porniće, snimamo okolo stalno, tražimo stabilnost i sigurnost... I, znate što? Lijepo se srediti uz nekog i shvatiti da se ne moraš brinuti o prijevarama i nesigurnostima u vezi. Sa ovim dečkom se osjećam tako sigurno i zaštićeno. To mi je i trebalo do sad. Nekako se uvijek u bivšim vezama pojavljivalo stanje straha od prekida i prijevare, ali sada, nekako taj strah uopće nemam. Jer znam na čemu sam. Ne brinem se. I mislim da to svakome treba, a teško je naći. Eto, da vas više ne davim - uživajte u proljetnom vremenu i koji put napišite post. Hihi! PUSA!
Post je objavljen 16.03.2007. u 10:34 sati.