bili smo u nekom baru na rubu gradića. južni teksas...
šareni meksikanci svirali su nešto svoje. loše, loše - pomislih.
izvukao sam revolver i povikao: "šejn!"
sve je utihnulo. netko se zahihotao u pozadini. najbrkatiji meksikanac opipavao je nešto ispod ponča.
"šejn!"
povikao sam još jednom. pravio sam se važan. htio sam zadiviti neke djevojke. vjerojatno sam im bio samo smiješan. ali, osim toga, stvarno sam htio čuti tu pjesmu.
meksikanac zasuče brk i pogleda drugog ispod oka. ovaj udari triput palicama i počne:
"cijeli život sanjam kako odlazim niz rijeku starim parobrodom koji vozi sol..."
ipak je odlučio izbjeći kavgu.