Marketing
Samo za taj osjećaj...
Taj san u slapu da bi mogao sjati
I moja kaplja pomaže ga tkati....
Postoje neki, istina rijetki ljudi, koji u sebi posjeduju čudesnu toplinu i snagu veću od života. Ne, nisu to nužno veliki državnici, nobelovci, akademici...
Tu su među nama, među „običnim malim ljudima“, ali ih slabo primjećujemo u svakodnevnom životu.
Malo tko je mogao ostati ravnodušan kad se prije nekoliko mjeseci novinarka Vjesnika Ana Rukavina obratila javnosti apelom „Želim život“ i to upravo preko svoga bloga. Priznajem, do tada nikad nisam čuo za Anu, ali me se duboko dojmila njezina snaga.
I nisam nikako moga virovat vlastitim očima te nedjelje u studenom, kad je objavljeno da je Ana izgubila životnu bitku, jer sam zaista bio uvjeren da ta priča mora imati sretan kraj. Ali kako je upravo Ana imala tu snagu veću od života, to je značilo samo jedno – da počinje neka nova bajka. Neki dobri ljudi, Anini prijatelji, osnovali su zakladu sa plemenitim ciljevima.
Organiziraju akcije i brojna događanja širom Hrvatske. Cilj takvih akcija je prikupljanje uzoraka krvi za tipizaciju i prikupljanje sredstava za daljnji razvoj registra dobrovoljnih darivatelja koštane srži.
Od dana kada je osnovana zaklada Ana Rukavina, njezin logo stoji na mome blogu, tu sa live strane ekrana. I kad sam čuo da će se i u mojem gradu organizirati takva akcija, nisam se dvoumio niti jedne sekunde. Mada su moje dvije doze uzorka krvi samo mala kap u slapu pozitivnih vibracija, moram priznat da mi je veliko zadovoljstvo donila spoznaja da možeš nekome pružiti pomoć. Naravno, ovo je samo prvi korak, za sada sam ipak samo potencijalni donator. Preko 15 tisuća ljudi je do sada sudjelovalo i to nije konačan broj jer se akcija nastavlja i dalje. Nije mi ni u kom slučaju namjera da ovaj post bude intoniran kao neumjesno hvalisanje, ali jednostavno ne mogu sakrit osjećaje koji su me preplavili.
Neki koktel radosti i tuge, ponosa i valova topline u prsima, ne znam, teško je to opisat. Samo znam da nema tih para na ovome svitu koji mogu platiti to unutarnje zadovoljstvo, kad znaš da si napravija pravu stvar. Ma baš me preplavilo...
Oni veliki ljudi sa početka moje priče ne umiru svojim fizičkim odlaskom sa ovoga svita. Ako ostaviš nešto trajno iza sebe, onda u svojim djelima i dalje živiš.
Uvjeren sam da se danas Ana Rukavina, tamo negdi gore iznad oblaka ipak zadovoljno smiješi...
Post je objavljen 16.03.2007. u 08:50 sati.