Pregled posta

Povijest zadnje tri i pol godine mojeg života u (ne tako kratkim) crtama

E,sad sam čitajući između redaka zaključila da bi vi sve to htijeli znati(jer je ljudska vrsta znatiželjna),pa ćete sada sve saznati,što je i kako bilo.

U prvom se razredu svojeg osnovnog školovanja mala Vermeerka se radi preseljenja u drugi stan preselila u drugu školu i tamo je proboravila dva razreda.Ipak,kako joj stara škola nije bila daleko,mala Vermeerka se htijela vratiti nazad u staru školu (u četvrti razred).I vratila se.I tu je počela cijela priča.

U tom se četvrtom razredu cijelom tom školom proširio užasno glupi trač koji nema veze s mozgom.Trač je,kao što pretpostavljate,bio o meni.E,sad,pošto je stvar koju ja po tom traču radim bila prilično ogavna,dečki iz razreda su me počeli izbjegavati,u onom najružnijem i onom najgorem smislu te riječi.Počeli su vikati "Fuj" svaki put kad bi me vidjeli,bježali od mene ko da imam kugu,gubu ili nešto slično i verbalno me vrijeđali.

I tako sam ja kroz to prošla taj četvrti i prvo polugodište petog razreda.Cure mi nisu baš pridonosile,jer i same nisu razgovarale sa mnom,a kamo li nešto slično.Pretpostavljam da su me ogovarale i da je zapravo jedna od njih taj ogavni trač proširila školom.Mislim na jednu,ali nikoga neću imenovati.

I tako je meni u drugom polugodištu petog razreda kap prelila čašu.Obratila sam se razrednici,koja je pozvala pedagogicu.Pedagogica je došla u razred i ja sam joj kroz suze sve ispričala usred razreda.Pedagogica je onda dečkima ispričala neš kao "to nu vrijeđa" i "prestanite" i "to je stvarno ružno" i slična sranja,a dečki su gledali u pod i mudro šutjeli (šutnja je zlato,jel?).Prestali su na par dana,a onda su opet počeli.Onda je moja razrednica otišla na porodiljski.

Dobili smo novog razrednika.Bio je simpatičan i znao je red držat u razredu.Nije davao testove,što nam se svima kod njega najviše svidjelo.Ipak,potrošio bi cijeli sat da ispita dva (nekad i jednog) učenika.Naravno,gradiva puno,a vremena još više.Čovjek bi tom jednom u jednom satu puknuo cca 40 pitanja+pokazivanje na karti.Htio je da sve znamo do najsitinijeg detalja.Ipak,zlatan čovjek.

Njemu sam se također obratila.Prvo je on razgovarao s dečkima,a onda je pozvao pedagogicu,i opet se (pretpostavljate ) dogodila ista stvar.Mudro su šutjeli,malo se smirili i opet počeli.

Šesti je razred počeo tom istom torturom,iako sam se ja nadala da će ipak preko ljeta sve zaboraviti.Meni je ponovno kap prelila čašu i zaključila sam da je vrijeme ignoriranja(koje totalno nije funkcioniralo) prošlo i ja sam ih tu i tamo udarila.Već pretpostavljate da mi ni to nije pomagalo,a u tom su se trenutku čak i cure totalno okrenule protiv mene.Čak i Franka.Ja sam na većini predmeta sjedila negdje otraga sama sa sobom.Ako je netko ikad tako sjedio,poznat mu je osjećaj.

Šesti sam se razred svako jutro budila s mišlju:"Nema nikoga.Samo ja i moja muzika."
Pokušala sam o tome razgovarati s mamom.Ipak,mama je nekako uspjela okrenuti priču da ja ispadnem kriva i da je nešto u meni.I sami pretpostavljate da sam plakala gotovo svaki dan.

Otpočelo je i drugo polugodište.Apsolutno ništa se nije promijenilo.Ipak,dogodilo se nešto lijepo.Između mene i Franke je zavladao mir.Zapravo,između mene i svih cura(iako smo ja i Nives još uvijek imale svoje "žute minute").Ipak,nismo razgovarale o tome.

Mislim da je bio 4. mjesec ili možda prije,poslije,sada zapravo nije ni važno.Ja sam imala dvije rezervirane karte za Harrya Pottera i Plameni pehar.Pitala sam cure hoće li ići sa mnom,ali nijedna nije bila slobodna(od onih koje sam pitala).Bila je bilogija i nije baš bila zanimljiva lekcija.Izvadila sam mobitel i poslala SMS Cookroach Hilde.Ona je bila slobodna i išle smo zajedno .

Od onda se uglavnom držimo zajedno i viđamo se tu i tamo.

Dorina,onaj tko je prvi poečo sa "fuj" otišao je na kraju petog razreda.Ništa nije pretsalo.U prvom polugodištu sedmog razreda sve je krenulo nabolje.Čak se i stara razrednica vratila(sad je opet otišla).Ali,na početku drugog polugodišta vratio se još netko.Dorian.I od onda je opet sve ko prije.Samo nisu svi deečki i sa curama sam si OK.

U utorak sam doživjela još jedno iskustvo koje me rasplakalo.Mirno sam prolazila da uzmem jaknu s vješalice.Najednom mi se obratio petašić,za kojeg sam kasnije saznala da se zove Mato.

Nazvamo me debelom svinjom,kurvom i još je dodao jedan lijepi "Mrš iz Zagreba",s tim da je lik koji je stajao kraj njega dodao "Jebem ti mater,kurvo!".Mati sam opalila šamarčinu,koju je po mom mišljenju i zaslužio.On se(micek) rasplakao i kao pravo muško (svaka čast iznimkama) cinkao me mojoj raski.Ona me natjerala da mu se ispričam,i njega da se meni isrpiča i tema je zaključena.Kraj priče.

Eto,to je to.Pa vi sad recite,jel Mato zaslužio svoju šamarčinu?

Šaljem vam pozdrav

Mala Vermeerka

P.S.Eto,sad sve znate.A Cookroach Hilde može saznati detalje kad se vidimo.Nek se javi.

Post je objavljen 15.03.2007. u 19:12 sati.