Marketing
Where is my life
Svijet se rapsada, sistem se raspada, ljudski životi se rapsadaju.
Zašto se svi prave da je sve ok, da su prihvatili život i svijet ovakvime kakav je kada nisu, kada nitko nije. Zašto ljudi pišu tako tužne pjesme ako je sve u redu, zašto ljudi umiru, gube živote.. ako je sve u redu? I kako se mogu smijati, hodati ulicom s tim nasmješenim maskama. Glume nešto što ne postoji, glume savršen život koji nitko ne može živjeti... ni novac više ne čini boga, kao nekada.
Jer ovaj svijet je totalno propao. Demokracija? I dalje mislite da živite u demokrativnom svijetu. Vaš grad možda da, država. Ali svijet oko vas se raspada, oko vašeg obzora pogleda na svijet, život. Znate. Ljudi svaki dna gube život na ulici, u pustinji, umiru. Od metka, od gladi, od boli, od bolesti, jer nemaju novaca da kupe lijekove. Sve ih je više takvih. Naš planet... Globalno smeće.. A ljudi i dalje bježe od istine, stave masku i misle da nitko ne vidi njihovo pravo lice.
Ja tražim odgovore od onih, koji su spremni skinuti masku, reći da nije sve u redu. Oni koji su spremni na to da se svijet raspada, i da svaka generacija može biit posljednja.
Pjesma prokletih, nikada neće biti zaboravljena. Jer prokleti smo čim smo se rodili, da uništimo planet na kojemu živimo.
Ako smo i dalje ostali ljudi. Zašto si ne pomažemo? Ako smo i dalje smrtnici, zašto ne branimo jedni drugima živote. Ako i dalje imamo srca, zuašto ljudi plaču, kako netko može biit sam na ulici, ako netko ima srca i ima kuda smjestiti tu osobu?? Vi ovo volite, ovaj život? Volite živjeti tako? Misliti samo na sebe, kao da su vam svi vaše vrste neprijatelji? Proklete životinje, proklete sante leda bez emocija. Stanite na svoje noge, ne trebate oslonce, i viknite: JA ŽELIM ŽIVJETI!
Kako sam prije rekao. Svako buđenje je još samo jedan dan u paklu, i svaki monotoni pokret sve više podsjeća na savršenstvo života koje je njegova najgora, najveća mana.
Želim vam reći ljudi, ne dajte se globalizaciji. Više mi je muka od ljudi koji se prilagođavaju drugima. 18 godina jebeno istog pogleda. Kuda kod da pogledam, ljudi se jebeno prilagođavaju drugima. A ja sam svoj život ostavio normalnime, i eto. tu sam pred vama. Možda sjeban, možda malo uništen, ali bar nisma kao svi!
Ne dajte se promjeniti, ako to pokušaju zajedno ćemo ih poraziti! Nitko ne može promjeniti srce koje imate u sebi. I jednog dana, kada se sudibina napokon okomi na čovječanstvo. Mi padamo zadnji. Mi jesmo složni, nas je malo. Ali oni, večina, masa. Oni se mrze međusobno. I kada kao zavlada zemljom, a zavladati će. Samo oni koji mogu ostati zajedno, ostati će...
Žao mi je gledati djecu kako se rađaju, žao mi je gledati svijet koji im daju na raspolaganje. Njihova najveća ljubav, najbolji prijatelj. Može biti samo internet, tehnologija. a ljudi, ljudi su prezaposleni da bi imali vremena za to.
I sve je poleo tako.. Jednog dana kada je čovijek shvatio koliko je njegov um destruktivan. Shvatio je i onaj drugi.. I počeli su učiti i ostali. Polagano svijet se je dizao, polagano svijet je postaja jači. A oni su učili i učili. Dok nisu shvatili. Shvatili, krivo... Na svijetu ima mjesto samo za jedne.
Bojali su se da je netko pametniji od njih, da će netko biit moćniji. Umijesto da su svoju moć spojili, ujedinili, svoj razum, pamet.. Oni su se pobuijali, radili ratove, ubijali ljude. Ono što je natužnije.
Mrtve žene, njihova dijeca koja su tek ugledala svijet. Ugledala su ga držeći svoje mrtve majke za krvave ruke, očeve izgubljene daleko, koji su umirali.. Ne za sebe, ne za njih, nego za nekoga, tko je sebično htio biti najjači na svijetu. Ljudi ne vole ljude, a svi su jebeno isti.
Ratovi. Sirene.... Nebo koje se ne vidi od dima.. Strah. Prazne ulice. Zvuk pušaka koje upravo oduzimaju nekoga oca, nekome dijete, nekome majku... I netko ubija.. ne zato jer to želi, ne zato jer želi ubiti nekoga, nego zato jer mu to netko nalaže!!!
zašto to dopuštate, upravljaju s vama! Mrzite nekoga jer vam je ubio nekoga! Ne mrzite tu osobu, ta osoba nije mogla mislit na vas, na njega. Ta osoba morala je misliti na sebe, jer je netko učinio od dobroga čovijeka zlo, zvijer. aparat za ubijanje! PROKLETI BILI!
Ubili su ljude od njih stvarali strojeve za ubijanje, prokleto im ime bilo, prokleti im grobovi.
Odbijte od sebe sve naredbe! Mi smo ljudi nismo robovi!
Svijet pada... Anarhija ako zavlada.. Svi smo u kurcu. Nema nam spasa. A polagano se i to događa. Titani će započeti, mi mali.. Mi ćemo se pokoriti, kao masa. Ali ne kao pojedinci, ne svi.
I bolje bi umro nego se pokorio. Nikada nećemo dopustiti da nas pokore!
Život je sranje i bez njihovih gluposti, ubijati nekome obitelj, unitavati život ljudima, stvarati mržnju, koja je već godinama stvarana. I sam imam urođenu neku nacističku sklonost... To je loše zar ne, ne treba biti tako. Recite: mrzim 99% ljudske nacije, a onih 1 % to su oni kao ja! I neka bude tako. Hate you all!
Endless war
By: Blacken The Angel
UPDATE:
Izgubila si sve što si imala
Za sve što si mi ucinila
Pjesma jedna, bila ti na duši prokleta
Za sve što si mi ucinila
Nadam se da u mukama budeš umrla!
Ti si vrata pakla mi otvorila
A ja sam ušetao
Ja sam ti vjerovao
Ti si me uvela u lažni svijet
Moja ljubav se tamo slomila!
Izgubila si sve što si imala
Izgubila si me
I sve što sam ti davao
Izgubila si sve
Sve što si imala
Sama si ostala
Sve si izgubila!
Ti si laž na mojim usnama!
Ja sam rekao da tvoj put do pakla sam pratio
Ali sam te samu tamo stavio
Jer moja ljubav je tamo nestala!
Mislila si da ceš me zauvijek imati
Ali sve ceš izgubiti
Nitko me kao ti nije povrijedio
Zauvijek cu te mrziti!
Za sve igre s mojim srcem
Za sve boli i sve suze
Ja pjesmu pišem ti
Za sve igre srcem mojim koje si igrala
Za sve ljubavne igre koje smo igrali
Na kraju ceš ti izgubiti!
Izgubila si sve što si imala
Izgubila si sve što si trebala
Izgubila si me
Ja otišao sam
Samu napustio sam te
Izgubila si sve, sve što si imala
Zauvijek sam otišao
Prokleta bila!
Post je objavljen 15.03.2007. u 18:22 sati.