Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/metalmelancholy

Marketing

Blue Hell pt.2

ovaj post bi posvetio svojoj dragoj prijateljici Pcelici...koja me prvi put odvela na sjevernu stranu Maximirskog stadiona jos u srednjoj skoli...ali sve sto je lijepo kratko traje...da, da...blizi se kraj mojoj avanturi u Zg...preciznije u subotu odlazim u svoj kraj...bilo je ovo jos jedno lijepo provedeno vrijeme sa ljudima koji mi zivot znace...usprkos svim nedacama koje nas nagrizaju...jucer je bio derbi svih derbija u lijepoj nasoj...i naravno Lazy i ja smo isli na taj dogašaj...dogovor je bio da krenemo oko 15.30-16h, i usput idemo u zoo gdje smo prije visjeli skoro pa svakodnevno..Pcelica je izrazila zelju da bi isla sa nama, pokusala je nabavit karte za sjever ali...nista od toga...pa je odlucila da se našemo kod stadionceka...opet sam posudio kolica...e da i bili smo Lazy i ja u Dubravi...on nije htio ic do skole, pa sam iso sam...a on me je ceko u Reneu sa pivom...al da ne duljim evo slika...(presjek svega kaj se dogašalo)...



Go to ImageShack® to Create your own Slideshow

nakon kraja tekme Pcelica i ja smo dozivali Da Silvu da nam da dres ali nije ni okom trepnul...i tako mi krenemo put Borongaja na 17-icu (usput moram rec da su Pcelici i meni PRVI put copili upaljac na ulazu)...i tako uz polagani hod copim ja neka 2 fotoreportera da nas invalide slikaju...jedan od njih je to i ucinil...i pitam ja tipa u kojim smo sutra novinama, a on, to nije za novine...fuck...i nesto dalje copim neku curu u mrcini od auta...pokucam joj na staklo i pitam...ocemo se utrkivat...1.put...nista...2.put...opet nista...i konacno 3.put...kaze necu...ah...i konacno došemo na Borongaj, tam jake snage MUP-a ko na izlozbi stoje...prvo mi je "smeto" neki njihov konbi...pitam...decki oce ko intervenirat...nista oni...zaobišem kombi i copim jednog plavog "manekena", pitam ja njega...di mogu nabavit takav stit...on se nasmije, a ja, dali je to neprobojno, kaze nije...i za kraj dali kamen moze razbit taj stit, kaze moze, reko, dobro da znam...hahaha....i samo nekoliko metara dalje stoji njegov kolega "maneken"...dodjem do njega i pitam mogu li probat vasu kacigu...veli doticni...nebi smio...a ja, sorry sto sam ju onda pipnul, ispricavam se...hahaha...i tak...cekali smo trambaj toliko koliko traje jedna cigareta, ukrcasmo se i krenemo put doma, kad smo dosli odma smo krenuli u pekaru po klopu i kupili jos piva...druzili smo se do 2h...Mare kaze da joj se neda doma...pa spavaj pored mene...bit cu dobar...hahaha...i tak i bi...spavala je na lijevoj strani mog skromnog kreveta...to vam je to postovano drustvo...C ya


Post je objavljen 15.03.2007. u 17:49 sati.