Piskinja mi je jedna od najdražih blogerica. Pratim njezin blog pa skoro od samih početaka. Najdraža u smislu da u njoj prepoznajem sebe, svoj put pisca, ako se smijem tako nazvati. Na putu do objavljivanja knjige susrećemo se s više - manje istim problemima, s istim razočaranjima, preprekama, ali i ponekim trenucima radosti.
Stoga mi je iskreno žao što sam na njezin blog uletio s tako grubim i nepristojnim komentarom. Jer, na kraju krajeva, tko sam ja da rušim tuđe snove? Da joj postavljam nove prepreke, kao da ih ionako na putu do objavljivanja knjige nema dovoljno. Da joj budem samo još jedan pesimista na njezinoj misiji. Plemenitom zadatku koji si je zadala; napisati i objaviti knjigu za djecu! Molim neka mi oprosti!
Tog dana kad sam odlučio ostaviti prvi komentar na njezinom blogu, imao sam razgovor s jednim od bezbrojnih izdavača kojima sam ponudio "Tibora". Poslije takvih razgovora uvijek sam pun gorčine, jada i pitanja o smislu života, pisanja... Jer, cijenjeni urednik s kojim sam razgovarao tog nesretnog dana samo što me nije fizički napao pun bijesa kako sam se ja autsajder usudio napisati knjigu za djecu, pa još se i drznuti ponuditi je za objavljivanje! Koliko sam ga shvatio, pisanje knjiga za djecu nije dozvoljeno svima. To je valjda rezervirano samo za elitu. Koju, nisam uspio saznati. Spomenuti urednik valjda bi se manje naljutio da sam mu rekao kako namjeravam napisati svoju verziju Biblije!
Kad sam dakle tog dana odlučio ostaviti komentar na blogu Piskinje, valjda sam joj samo htio prenjeti dio ružnih stvari koje je čekaju na putu do objavljene knjige. Sad kad razmišljam hladne glave, možda nisam to trebao napraviti. Možda sam je povrijedio svojim nastupom. Nije to zaslužila. Ipak smo mi oboje pisci, dovoljno nam je što protiv sebe imamo izdavače...
Nadam se da će mi oprostiti...
Pozdrav od Idera!
Post je objavljen 15.03.2007. u 16:43 sati.