Na dobrotvornoj gala večeri, na kojoj su se prikupljala sredstva za školu za djecu sa posebnim potrebama, otac jednog od učenika je podijelio sa uzvanicima priču koju neće zaboraviti nitko tko je tada prisustovao događaju. Nakon što je zahvalio školi i njenom predanom osoblju, postavio je slijedeće pitanje : "Ako nije ometena vanjskim utjecajima, sve što priroda stvori je savršeno stvoreno. Ali moj sin Shay ne može učiti one stvari koje mogu druga djeca. Ne može razumijeti stvari kao druga djeca. Gdje je prirodni poredak stvari, kada se radi o mome sinu? „ Publika je utihnula nakon tog pitanja. Otac je nastavio. "Vjerujem da se, u trenutku kada dijete tjelesno i umno invalidno poput Shaya dođe na svijet, prilika za iskazivanje istinske ljudske prirode sama pokaže i ponudi, u obliku načina kako drugi ljudi tretiraju to dijete."
Tada je ispričao slijedeću priču :
Shay i njegov otac su šetali pored parka, gdje su neki dječaci koje je Shay poznavao igrali baseball. Shay je upitao oca : „ Misliš li da bi me pustili da igram sa njima ? „Shayev otac je znao da većina dječaka ne bi željela da netko poput Shaya igra za njihovu ekipu, ali je isto tako znao koliko bi njegovom sinu značilo da mu dopuste igrati te koliko bi mu to podarilo toliko potreban osjećaj pripadnosti i samopouzdanja, da je prihvaćen usprkos svom invaliditetu. Shayev otac je prišao jednom od dječaka na terenu i upitao ( ne očekujući previše ) da li bi Shay mogao zaigrati sa njima. Dječak se u nevjerici okrenuo oko sebe i rekao : Gubimo za 6 optrčavanja, a igra je u osmoj izmjeni ( inače, po pravilima igre, ima 9 izmjena ). Pa, može igrati za našu ekipu, pokušat ćemo ga postaviti na poziciju udarača u devetoj izmjeni. " Shay se malo namučio hodajući do ekipne klupe i, sa širokim osmijehom je obukao majicu svoje ekipe.Otac ga je gledao sa majušnom suzom u oku i osjećajem topline u srcu. Dječaci su vidjeli sreću toga oca, gledajući kako mu sin biva prihvaćen . Pri kraju osme izmjene Shayeva ekipa je osvojila par bodova putem nekoliko optrčavanja, ali je još uvijek bila u zaostatku za tri. Na početku zadnje, devete izmjene, Shay je navukao rukavice i zaigrao na desnom polju. Iako nikakvi hici lopte još nisu krenuli u njegovom pravcu, bio je očito u euforičnom raspoloženju samo jer ima priliku BITI u igri i na polju, razvukao je osmijeh od uha do uha dok mu je otac mahao sa tribina. Na kraju devete izmjene, Shayeva ekipa je opet osvojila bod i optrčavanje. Sada, sa dva izbacivanja i punim bazama, smiješilo im se pobjedničko optrčavanje i došao je Shayev red da bude udarač. U tom trenutku, da li da daju Shayu palicu za udaranje i priliku da igra i da time odustanu od šanse za pobjedu? Na opće iznenađenje, Shayu je dana palica za udaranje. Svi su znali da je to bila nemoguća misija jer Shay nije ni znao ispravno držati palicu, a kamoli pravilno i precizno udariti lopticu. Ipak, kad je Shay kročio na bazu, protivnički bacač se, uvidjevši da Shayeva ekipa riskira poraz za taj jedan trenutak u Shayevu životu, malo približio kako bi bacio loptu nježnije da Shay barem dotakne palicom loptu. Došao je i prvi udarac i Shay je zamahnuo nespretno i promašio. Bacač se opet malo približio i bacio nježno loptu prema Shayu. U tom trenutku Shay je zamahnuo i pogodio sporu, prizemljenu loptu, bacivši je prema bacaču. Igra bi u ovom trenutku bila gotova. Bacač je podigao sporu loptu i, mogao je lako dobaciti loptu prvom svom igraču sa baze, kako bi Shay ispao i kako bi bio kraj igre i laka pobjeda. No, umjesto toga, bacač je bacio loptu iznad glavu prvog igrača sa baze, van dosega svih svojih suigrača u ekipi. Svi su satribina i igrači obaju ekipa zavikali : „ Shay, trči do prve!! Trči do prve !! „ Nikada prije u svom životu Shay nije toliko daleko trčao, ali uspio je stići do prve baze. Doteturao je do bazne linije, širom otvorenih očiju, upitnog pogleda. Svi povikaše, "trči do druge, trči do druge!!!" Uhvativši dah, Shay je nespretno potrčao prema drugoj bazi, očito se boreći naprežući da stigne do nje. Dok je Shay pristizao drugoj bazi, igrač desnog polja uhvatio je loptu…najmanji momak u ekipi, kojemu se pružila prva prilika da bude ekipni heroj. Mogao je baciti loptu čuvaru druge baze, ali je shvatio bacačevu namjeru da pa je i on, također, bacio visoku loptu iznad glave i van dosega čuvara treće baze. Shay je trčao prema trećoj bazi, kao u nekom deliriju dok su se igrači ispred njega okupili oko završne baze. Svi su povikali, "Shay , Shay, Shay, sve do kraja, Shay !!!!!" Shay je dosegao treću bazu jer mu je protivnički igrač pritrčao da mu pomogne i usmjeri ga prema njoj vičući, "Trči do treće! Shay, trči do treće!!!" U trenu kada je Shay dotakao treću, dječaci iz obje ekipe i gledatelji su skočili na noge vičući, "Shay, trči do zadnje! Osvoji i zadnju!" Shay je utrčao na zadnju bazu, stao na ploču, svi na terenu su ga zagrlili i bio je slavljen kao heroj koji je osvojio pobjedu utakmice i time osigurao i pobjedu svoje ekipe. "Taj dan", reče otac nježno, dok su mu se suze kotrljale niz lice, "dječaci obaju ekipa su pomogli donošenju komadića prave ljubavi i humanosti u ovaj svijet". Shay nije preživio do slijedećeg ljeta. Umro je još iste zime, nikad ne zaboravivši kako je bio heroj, kako je radi toga njegov otac bio sretan, kako je svog malog heroja dočekala oduševljena majka, grlivši ga i plačući od sreće !
(A SAD MALI DODATAK PRIČI:
Vjerujem da svi možemo utjecati na to da se stvari promijene. Svi imamo tisuću prilika svaki dan da pomognemo ostvariti „ prirodni poredak stvari „ . Tako mnogo, naizgled beznačajnih sučeljavanja između dvoje ljudi stavlja nas pred izbor : Prenijeti malu iskru ljubavi i humanosti na drugoga ili izbjeći datu priliku, ostavivši tako svijet još malo hladnijim?
Neki mudrac je jednom rekao da se svako društvo prosuđuje po tome kako tretira svoje najunesrećenije pojedince. )
May your day, be a Shay Day.
Neka ti u danu bude utkan duh Shaya…
N.N.
Post je objavljen 15.03.2007. u 17:01 sati.